Povjesničar umjetnosti dr. sc. Marijan Bradanović, nekad konzervator, a danas redoviti profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u okviru naše rubrike Čitajte s nama odabrao je svoje favorite.
Dr. sc. Marijan Bradanović predstojnik je i Katedre za zaštitu, prezentaciju i interpretaciju baštine. Istražuje teme s područja urbanizma, arhitekture i kamene skulpture kasnog srednjeg i ranog novog vijeka te zaštite i povijesti zaštite kulturne baštine. Objavio je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova o baštini Istre, od Muggie i Kopra do Lovrana, kvarnerskih otoka, gradova Rijeke i Senja, Vinodola i Gorskog kotara. Autor je ili koautor i više od pedeset konzervatorskih elaborata i konzervatorskih podloga za urbanističke planove. Marijan nam je predložio 5 njemu najdražih i najbitnijih naslova, uz koji je dodao i kratak opis istih.
Branko Fučić: Terra incognita, 1997.
Zbirkom kratkih eseja, u formi studija slučaja duhovito opisuje narav kulturne baštine Istre i Kvarnera.
Djelo klasika povijesti umjetnosti kao jedne od povijesnih znanosti, ujedno vještog pisca nenadmašnog u popularizaciji znanosti. Gotovo svi tekstovi skupljeni u knjigu nastali su na osnovi terenskog rada Branka Fučića koji je putujući Istrom, Kvarnerskim otocima i Primorjem te zavirujući u arhive u Mlecima i domovini skupio niz zanimljivosti vezanih za kulturnu prošlost Hrvata i Hrvatske. Iz tekstova saznajemo mnoge mitove, legende, priče nastale u narodu koje su vezane za određene povijesne događaje, dokumente i junake iz hrvatske prošlosti. Knjiga nam nudi niz tema iz arheologije, hagiografije, glagoljske problematike, etnografije i hrvatske povijesti.
Thomas Will: Određivanje granica. Održavanje spomenika između kulture građenja i politike sjećanja, 2020.
Njezinu hrvatsku objavu priredio je moj kolega i
prijatelj Marko Špikić.
Knjiga sadrži autorove tekstove nastale od 1992. do 2016. godine. u Njemačkoj. Riječ je o četrnaest studija o problematici očuvanja arhitektonske baštine koje zapravo mogu biti korisne i kao izvor poznavanja konzervatorske historiografije, ali kao i jedna od teorijskih okosnica kod budućih praktičnih postupaka. Zbirka tekstova o srednjoeuropskoj i zapadnoeuropskoj kulturi zaštite kulturne baštine, poučna u mnogo čemu, osobito u kontekstu dvojbi oko načela restauracije arhitektonske baštine nakon ratnih stradanja.
Sun Tzu: Umijeće ratovanja, 2009.
Moguće je djelo koristiti i kao self-help
poučak o izbjegavanju nepotrebnih sukoba. Za mene je to i antiratno štivo.
Znamenito djelo kineskog mislioca, staro više od dvije tisuće godina, nastalo je na taoističkim osnovama koje imaju uvid u prirodu, znanost i tehnologiju Istočne Azije. Bezvremensko djelo o ratnoj strategiji. Temelji se prije svega na sprečavanju sukoba, pa se njome koriste ponajviše političari i to uz slogan “Pobijediti bez borbe je najbolje”. Takva studija organizacije u sukobu prožeta je mislima prakse i uvida u masovnu psihologiju kojoj možemo udovoljiti samo humaniziranim stavovima i potezima.
Simon Sebag Montefiore: Staljin – na dvoru crvenog cara, 2019.
Dosad vjerojatno najopsežnija biografija Josifa Visarionoviča Džugašvilija poznatijeg pod imenom Staljin, pod kojim je ostao poznat kao neprijeporni vladar SSSR-a u razdoblju duljem od trideset godina. Staljin se istodobno upisao u povijest kao najznačajniji borac protiv Hitlerove nacističke Njemačke, ali i kao tiranin i diktator koji je direktno odgovoran za višemilijunske žrtve naroda SSSR-a, koje je bez imalo milosti eliminirao kako bi učvrstio svoj režim. Knjiga se detaljno bavi svim epizodama iz Staljinovog života, od njegovog školovanja, stupanja na političku scenu, uzdizanja u boljševičkoj nomenklaturi, teroru koji je provodio među suradnicima i običnim narodom, ratu i pobjedi nad Hitlerom, te ulogom jednog od najmoćnijih ljudi na svijetu nakon Drugog svjetskog rata koji je pokorio čitavu Istočnu Europu.
Serhii Plokhy: The Gates of Europe: A History of Ukraine, 2015.
Autor je knjigu posvetio ukrajinskom narodu
Dok je Ukrajina upletena u borbu s Rusijom za očuvanje svog teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti, proslavljeni povjesničar Serhii Plokhy objašnjava da je današnja kriza slučaj ponavljanja povijesti: ukrajinski sukob samo je posljednji u dugoj povijesti prepiranja oko ukrajinskog suvereniteta. Smještena između srednje Europe, Rusije i Bliskog istoka, Ukrajinu su oblikovala carstva koja su iskorištavala naciju kao strateška vrata između Istoka i Zapada – od Rimljana i Osmanlija do Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza. Plokhy istražuje potragu Ukrajine za svojim identitetom kroz živote glavnih ukrajinskih povijesnih ličnosti, od njezinih heroja do njezinih osvajača. Dok se Ukrajina ponovno nalazi u središtu globalne pozornosti, autor djela oživljava svoju povijest dok povezuje prošlost nacije s njezinom sadašnjošću i budućnošću.
