Prof. dr. sc. Sanja Zubčić profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, magistrica i doktorica humanističkih znanosti, polja filologije, grane kroatistike. Danas djeluje kao redovita profesorica na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Nisam jedna od onih koji imaju najdražu knjigu, film, pjesmu… Moje su stavove i svjetonazore, estetske i etičke kriterije izgradile brojne knjige. Izdvojila sam ovdje pet njih koji nekako pokrivaju cjelinu onoga što jesam i čime se bavim.
Alessandro Baricco: Ocean more, 1993.
Izdvaja se suptilnošću i veličanstvenim stilom. Usto, prepliće snagu riječi sa snagom slike i snagom zvuka i ta je sinergija čini vrlo unikatnom.
Suvremeni talijanski pisac predstavlja se romanom o sudbinama zauvijek i bitno obilježenima susretom s morem. Njegova pripovijest bavi se životima skupina ljudi okupljenih u zabačenom primorskom hotelu. Nesvakidašnje priče čudnovatih ljudi oživljene su inventivnom pripovjednom i bogatom maštom. Iako dočarava široki raspon emocija, koje se kreću od najdublje sjete, pa čak i dirljivoga patosa, Baricco nikada ne pada u patetiku, nego pokazuje svoj izbrušeni stil utkivajući na pravim mjestima odgovarajuću dozu ironije.
Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo, 2020.
Na najmaestralniji način u tradicionalnoj formi isprepliće prostore, vremenske dimenzije, ljude, intelektualno i duhovno i u toj se kadšto disonantnoj, kadšto skladnoj raspolovljivosti i sama najčešće vidim.
Gusto, a lako satkana priča nove knjige Eveline Rudan, osjeća se, morala je biti ispričana. Ona poseže sve do početaka, vraćajući se uvijek u sadašnje trenutke i na poznata mjesta, od kojih se zatim otiskuje uvijek u novi obilazak elipse pamćenja. Čitajući, posjetit ćemo istarska polja i šumarke, zagrebačke ulice i fakultete, Sueski kanal i New York, očešati se ramenom o cijelu galeriju likova: Kocbeka, Whitmana, Mary Poppins, Terryja Eagletona, Dantea, Viktora Emanuela III…
Poezija Marine Cvetajeve
Volim poeziju i izdvojila bih pjesme ruske pjesnikinje Marine Cvetajeve.
Marina Ivanovna Cvetajeva je bila ruska i sovjetska lirska pjesnikinja i spisateljica. Bavila se temama ženske seksualnosti i emocija. U svom djelovanju je kombinirala suprotstavljene škole akmeizma i simbolizma. Studij je završila na poznatom francuskom sveučilištu Sorbona. Napisala je preko 2.000 pjesama koje govore o periodu prije revolucije, te iz periode egzila u Parizu, Berlinu i Pragu. Neke od njenih pjesama su: “Ja sam stranica”, “Posljednja zdravica”, “Mojim pjesmama”, “Molitva”.
Branko Fučić: Terra incognita, 1997.
Bavim se hrvatskim glagoljaštvom pa bih iz publicistike izdvojila nenadmašnu knjigu Branka Fučića Terra incognita s kratkim i vrlo zanimljivim esejima o pojedinim baštinskim temama iz našega kraja.
Gotovo svi tekstovi su nastali na osnovi terenskog rada Branka Fučića koji je putujući Istrom, Kvarnerskim otocima i Primorjem te zavirujući u arhive u Mlecima i domovini skupio niz zanimljivosti vezanih za kulturnu prošlost Hrvata i Hrvatske. Iz popularno napisanih tekstova saznajemo mnoge mitove, legende, odnosno priče nastale u narodu koje su vezane za određene povijesne događaje, dokumente i junake iz hrvatske prošlosti. Knjiga nam nudi niz tema iz arheologije, hagiografije, glagoljske problematike, etnografije i hrvatske povijesti.
Olja Knežević: Katarina, Velika i Mala, 2019.
Jer mi je bliska generacijski i na sve druge moguće načine. Usto, jedna se moja kći zove Katarina, a odrastala sam i starim uz Ekatarinu Veliku kao moj omiljeni bend.
Radnja romana prati odrastanje glavne junakinje Katarine krajem 70-tih, obiteljske odnose i tragedije, prijateljstva i ljubavne izdaje, ali i širi društveni kontekst koji uključuje i raspad države, te sve promjene koje novonastale situacije donose na društvenom, ali i na osobnom planu. Bavi se krajem komunizma na Balkanu, kada su se javne i privatne nesigurnosti spojile i stvorile kompleksnu sliku identiteta i geografije.
