Povodom Zelenog europskog tjedna i Svjetskog dana okoliša ugostili smo našeg Antonia Tadića koji brine o okolišu SCRI, a na kojeg smo jako ponosni.
Treba imati na umu da je prostor Kampusa – koji je nekad bio vojna lokacija – prije dolaska sveučilišnih zgrada – bio pust i biljkama siromašan, a onda se s vremenom počelo s ozelenjavanjem i sadnjom drveća i to kroz razne projekte kao naprimjer Zasadi drvo, ne budi panj ili Udomi drvo,
Antonio Tadić spada u mlađu generaciju radnika SCRI te se sasvim slučajno našao u hortikulturi. Počeo je kao kuhar, no onda je došla korona, a s time i nešto manje posla u kuhinji. Na svu sreću, istovremeno se ukazala potreba za radom na otvorenome odnosno na održavanju zelenila, a što je odmah prihvatio i zavolio.
Vaša je dužnost održavati zelenilo SCRI?
Tako je. Moja zadaća je da kosim travu, zalijevam cvijeće, čupam korov oko biljaka, obrzujem grane voćaka kako bi plod bio zdrav i velik, vodim brigu oko drveća… Uglavnom puno posla jer je okoliš SCRI velik i raznolik. Svaki dan je različiti i uvijek ima nešto za raditi.
Pod održavanjem više od 2 tisuće kvadrata
O kojim je površinama zapravo riječ?
SCRI ima više od 2 tisuće kvadrata zelenih površina pod svojim održavanjem.
Što je najteže u ovom poslu?
Najteže je bilo do sada provući navodnjavanje, a što smo uspjeli i završili prije par mjeseci, tako da su naše biljke za sušno ljeto – spremne. Cvijeće i voćke navodnjavamo po principu kap po kap.
No, posebna je priča naše je cvijeće. ruže, lavanda, maleni otoci s mediteranskim biljem; pa onda ukrasne vaze na terasi restorana Kampus. Iziskuje li sve to neku posebnu skrb?
Sve to treba paziti, zalijevati, hraniti po potrebi, ali ništa to nije tako jako zahtjevno. Ruže su se ovdje jako lijepo primile. Poslije cvatnje sve će se one obrezati kako ne bi izgledale kao zarastao grm…
Mlade biljke voćaka zahtijevaju nešto više pažnje, ali to je samo u početku, dok se ne prime. Uglavnom, cilj Uprave je da okoliš bude što bolje uređen, stoga je on prepun različitih boja i vrsta. Sve to privlači dosta ptica, kukaca. Na jesen se planira nova sadnja na dijelovima gdje biljke nisu uspjele, oplemenit ćemo još neke otoke novim biljkama, a plan nam je na nekim dijelovima obnoviti i travnjak.
Smokva, lovor, trešnja…
Nedavno ste i na krovu objekata SCRI kosili travu?
Tako je, ali to se ne radi često budući da tu trava ne raste tako brzo kao što bi inače rasla da je posijana na tlu.
Čega ima najviše?
Najviše imamo posađenih smokvi, zatim slijedi lovor, pa trešnja. Konkretno ove godine smo kupili i posadili oko 40 sadnica smokava, oko 30 sadnica lovora, sadili smo breskvu, naranču, limun, šipak. Što ćemo i gdje saditi sugerira ravnatelj, ali sluša i moje mišljenje :).
Posebno se nadam da će i dva drvoreda na Kampusu uspjeti, a riječ je o drvoredu drenova i smokava. Radi se o stablima karakterističnima za naš kameniti kraj. Poznato je da se smokva korijenjima probija kroz kamen. Zbog obilatih kiša na Kampusu SC Rijeka nastala je prava „bajka„ ruža, procvjetalih voćki i zelenila. Naši studenti sigurno to uočavaju.
Možemo primjetiti još jednu intervenciju u prostoru SCRI -a, a koja je trenutno u tijeku?
Da. Pored toga sada radimo i na kamenim stazama, jer su prolaznici u travnjaku utabali puteve, koje ćemo urediti na način da će staze biti popločene, uz što manje utjecaja na krajolik.
(tekst i foto: LJ. HLAČA)
