Uoči početka akademske godine ugostili smo rektoricu riječkog Sveučilišta prof. dr. sc. Snježanu Prijić – Samaržija.
Korona, procijepljenost akademske zajednice, YUFE, organizacija nastave u vrijeme pandemije – samo su neke od tema koje smo se tijekom ovog razgovora dotakli. Upitali smo ju i koja je to riječ koja najbolje opisuje riječko Sveučilište te koji je do sada najveći uspjeh institucije koja provodi visoko obrazovanje.
Na samom smo početku akademske godine. Prije ljeta pozvali ste djelatnike i studente Sveučilišta na cijepljenje. Jeste li zadovoljni odazivom?
Poziv koji sam uputila je zapravo bila zamolba i ukazivanje na odgovornost u odabiru znanosti kao jedinog utemeljenog pristupa borbi s pandemijom. Većina kolega je jako dobro reagirala i podržali su tu vrstu istupa i poziva, no izvan akademske zajednice bilo je i onih koji su na sve to „hejterski“ reagirali.
Živimo neku našu svakidašnjicu, koja nije samo hrvatska već i europska pa i svjetska, svjesni smo otpora i nedoumica vezanih uz cijepljenje, ali i činjenice da je procijepljenost u Hrvatskoj relativno niska u usporedbi s, primjerice, nekim zemljama sjeverne i zapadne Europe koji sada započinju akademsku godinu bez posebnih mjera. Naši posljednji podaci prikupljeni internim anketama ukazuju da je procijepljenost nastavnika i djelatnika zadovoljavajuća i značajno viša nego što je opća procijepljenost u zajednici te iznosi oko 75 posto, što nas uz one koji su stekli imunost preboljenjem dovodi do oko 80 posto. Podatke o studentima nemamo, ali i dalje stoji naš poziv da se cijepe jer će time zaštiti i sebe i druge. Nova akademska godina zasigurno će započeti uz obvezu pridržavanja epidemioloških mjera nošenja maske, održavanja distance, mjerenja temperature, praćenja simptoma i drugih higijenskih mjera. Senat je odlučio da se će druge mjere, prema epidemiološkim potrebama, primjenjivati lokalno na sastavnicama.
Naši posljednji podaci prikupljeni internim anketama ukazuju da je procijepljenost nastavnika i djelatnika zadovoljavajuća i značajno viša nego što je opća procijepljenost u zajednici te iznosi oko 75 posto, što nas uz one koji su stekli imunost preboljenjem dovodi do oko 80 posto.
HIBRIDNA NASTAVA – INOVACIJSKI ISKORAK
Sveučilište u Rijeci među prvima je najavilo kako će i izgledati nastava; hibridni oblik do 40 posto online nastave, na cijelom studijskom programu, uz mogućnost da se na izbornim predmetima nastava odvija do 100 posto online. Jesu li moguće promjene?
Mi se pripremamo za kontaktnu nastavu, no imamo regulativni okvir koji omogućuje da se do 40 posto nastave može odraditi i online, što znači da se kolegiji mogu izvoditi hibridno. Svi naši kolegiji su i e-kolegiji na platformi Merlin, nastavnici i studenti se osjećaju sigurnije kada znaju da mogu dio nastave u slučajevima infekcija, samo-izolacija ili privremenog prekida nastave, nesmetano nastaviti izvoditi u on-line formatu. No, preporuke Ministarstva znanosti i obrazovanja i HZJZ idu prema kontaktnoj nastavi, što je moguće više i mi ćemo, naravno, tu odluku poštovati u nadi da do neželjenih epidemioloških scenarija neće doći. Pogotovo pritom imamo u vidu mentalno zdravlje studenata i potrebe za uobičajenim društvenim funkcioniranjem i edukacijom. No, istaknula bih da mi naš hibridni model izvedbe nastave već sada doživljavamo kao potencijal za inovacijski iskorak. Krenuli smo u ovu ubrzanu digitalnu transformaciju potaknuti nuždom, ali smo shvatili da su u mnogim segmentima mogućnosti digitalne inovacije u nastavi, kombinacije online i onsite nastave, dovele do poboljšanja kvalitete ishoda učenja.
CIJEPLJENJE NEMA ALTERNATIVU
Brojke ponovno rastu, pandemija se širi među necijepljenima, Hrvatska je u „crvenome“, iako imamo rješenje – cjepivo. No, još uvijek postoji otpor. Što mislite – trošimo li previše vremena i resursa na uvjeravanje, kampanje; nije li trebala znanost presjeći i uvesti obvezno cijepljenje?
Znanstvenici su u svijetu upućivali takve apele, a neke su zemlje bile hrabrije u artikuliranju obveza utemeljenih na znanstvenim podacima. Kada bi se pitalo imunologe i virologe, ogromna većina ističe da cijepljenje zapravo nema relevantnu alternativu. Velika većina nastavnika misli isto. Međutim, pitanje propisivanja obveze nadilazi pitanja znanosti i ulazi u sferu političkih odluka i odgovarajućeg pravnog okvira za takve odluke. Činjenica je da je stopa procijepljenosti u Hrvatskoj među najnižima, bilo iz razloga otpora, nepovjerenja u sustav ili naprosto nedoumica vezanih uz cijepljenje. U ovim okolnostima uvoditi obvezu predstavlja rizik dodatnog otpora bez konkretnih rezultata. Vjerujem da se mora dobro promisliti može li se učiniti nešto drugo prije nego uvedemo obveze. Prihvaćam stav da je na znanstvenicima i donositeljima odluka odgovornost promicanja znanstvenih rješenja, a ne prisila. Činjenica je da nismo uspjeli motivirati ljude da nam povjeruju.
Treba li onda osnažiti mjere?
Treba svakako učiniti dodatni napor, ne bi trebalo samo očajavati ili kritizirati. Zamor je na djelu kod sviju, imam dojam da počinje prevladavati fatalističko prepuštanje, u smislu što bude bit će. To nikako ne bi bilo dobro. Ima zemalja, primjerice Nizozemska, Danska, Belgija koje imaju visoku procijepljenost i gdje se već vidi značajno popuštanje mjera i daleko veća opuštenost ljudi. Manji je strah zdravstvenih institucija, i drugi pacijenti se osjećaju sigurnije jer znaju da će biti liječeni na redoviti način. Ni oni nisu propisali obvezno cijepljenje, pa je očito da je recept u poticanju povjerenja u sustavi povjerenja u institucije.
Skoro dvije godine smo u pandemiji – što mislite kako se novo normalno odrazilo na cjelokupnu akademsku zajednicu, studente? Gdje ste uočili najveće promjene?
Život u ove dvije godine nije bio uobičajen. Dali smo sve od sebe da kvaliteta rada, nastave i istraživanja bude što bolja. Rezultati pokazuju poremećaj u radu koji se dogodio, ali nam pomažu i da iz jedne druge perspektive sagledamo sustav. Sveučilišni savjetovališni centar provodio je istraživanje nakon svakog vala pandemije, i podaci ukazuju da su studenti sve depresivniji, zabrinutiji, anksiozniji. To nas zabrinjava, kontinuirano donosimo mjere dodatne psihološke podrške za naše studente. I nastavnici i ne-nastavno osoblje osjećaju zamor i stres. No, nosimo se s time kao i svi ostali pa nastojimo ovu radikalnu disrupciju sustava iskoristiti da ubrzamo neke promjene koje su nužne. Primjerice, fleksibilizacija nastave u smjeru personaliziranog obrazovanja, internacionalizacija kroz virtualni kampus, naše su znanstvene konferencije i dalje vrlo visoke kvalitete, pa čak i veće jer se odvijaju online pa vrhunski svjetski stručnjaci koji nisu mogli doputovati sada sudjeluju redovito na njima, uključuju se sa svojih radnih mjesta na sveučilištima diljem Europe i svijeta.
NOVI STUDIJSKI PROGRAMI
Novi smjerovi na riječkom Sveučilištu – neki i od ove godine uvedeni – pokazali su se kao pravi pogodak. Veliki je interes i za zdravstvene studije. Mladi dobro reagiraju na programe koji su usklađeni s potrebama tržišta rada. Koji su daljnji planovi po pitanju novih smjerova, programa?
Bila sam vrlo odlučna da u prvom mandatu pokrenemo logopediju i farmaciju, gdje je naša regija uistinu deficitarna, a što utječe na kvalitetu života naših građana. Pokrenuto je i niz drugih programa, a imamo planove i za pokretanje studijskog programa za dentalne tehničare na Fakultetu dentalne medicine, na Filozofskom fakultetu priprema se diplomski studij iz kognitivnih znanosti na engleskom jeziku, a na Odjelu za informatiku priprema se diplomski studij podatkovnih inženjera (data science). Uskoro krećemo s akreditiranim poslijediplomskim specijalističkim u području urbanih studija. Jako su nam važni programi na engleskom jeziku zbog internacionalnih studenata. Plan nam je proširiti obrazovanje u području rehabilitacije i defektologije, socijalnog rada i socijalne pedagogije, ali je to zaustavljano korona krizom, a poglavito financijskim razlozima vezanim uz nju – nadam se ne i odgođeno na dulje vrijeme. Međutim, moram dodati da se mijenja i pristup otvaranju novih studijskih programa jer radimo na tome da studenti sami mogu kreirati svoj kurikulum, pa će nove obrazovne pakete (mikro-kvalifikacije) moći dodavati svojim studijima i tako razvijati svoje personalizirane kompetencije. Europski trendovi idu prema tome da, primjerice, student prava ili pedagogije može upisati program ili tzv. minor od 30 ects iz socijalnog rada (na svom sveučilištu ili nekom drugom domaćem ili stranom gdje se taj program izvodi) i tako se specijalizirati, u okviru svojeg studija, za područje socijale.
PROMOCIJA MULTILINGVALNOSTI
YUFE priča se polako zakotrljala. Što može očekivati cijela akademska zajednica i studenti od spomenute platforme? Koji su njezini benefiti?
Potencijal i dobrobit za studente od našeg članstva u europskom sveučilištu YUFE je ogroman i još uvijek ga definiramo. Još uvijek smo u pilot fazi, ali već naši studenti mogu kroz virtualni kampus birati kolegije s devet sjajnih sveučilišta, mogu uz svoju diplomu dobiti YUFE dodatak diplomi koja potvrđuje njihov internacionalni kurikulum. Sljedeće godine kreće drugi ciklus Inicijative Europskih sveučilišta, koju provodi Europska komisija u sklopu Erasmus+ programa, i mi se nadamo da će YUFE alijansa proći evaluacije i ući u novi šestogodišnji ciklus dodatnog financiranja i novih uzbudljivih šansi za studente i istraživače. Ovdje se radi o najvećem projektu Europske komisije u području visokog obrazovanja, odnosno transformaciji cijelog sustava visokog obrazovanja kroz povezivanje i ujedinjavanje europskih sveučilišta.
Kada me pitate o dobrobitima, poglavito su to one koje proizlaze iz strateškog partnerstva sa sjajnim mladim sveučilištima u Europi, a za naše studente su to nevjerojatne mogućnosti kreiranja internacionalnih kurikuluma, kompetencija za budućnost i studentskih iskustava. Više od novih 100 kolegija je već sada na raspolaganju našim studentima koji prođu evaluacije, jer još uvijek to nisu mogućnosti za svih, iako će uskoro biti. Tu je i prilika učenja stranih jezika, ali i našeg hrvatskog jezika za strane studente. Promoviramo multilingvalnost unutar alijanse. Za naše studente to znači i obogaćivanje bazena potencijalnih znanja i vještina. Bit će više i fizičke mobilnosti koje će se automatski priznavati. YUFE je zapravo osmišljen kao zajednica ne-elitističkih mladih sveučilišta koje su jako socijalno osviještene i okrenute prema zajednici sa željom da se napravi iskorak i potakne suradnja i s poslovnim svijetom.
Pokušavamo se okrenuti prema zajednici i povezati se s industrijom. Nadilaženje dihotomija javnog i privatnog, sveučilišta i industrije je snažno ugrađena u nove sveučilišne politike, a svijet i Europa odavno surađuju i koriste dobrobiti oba sektora. Suradnjom s Lürssen Design Center Kvarner kreirali smo Maritimni inovacijski klaster, mrežu javnih i privatnih institucija, srednjeg i malog poduzetništva s ciljem intenziviranja istraživanja i inovacija, kreiranja novih modela transfera znanja i edukacije.
ZELENO I DIGITALNO – ALI TRADICIJSKI
Pretpostavljam da je posljedica sve toga i početak ove zanimljive suradnje između Lürssen Design Centra Kvarner i riječkog Sveučilišta?
Pokušavamo se okrenuti prema zajednici i povezati se s industrijom. Nadilaženje dihotomija javnog i privatnog, sveučilišta i industrije je snažno ugrađena u nove sveučilišne politike, a svijet i Europa odavno surađuju i koriste dobrobiti oba sektora. Suradnjom s Lürssen Design Center Kvarner kreirali smo Maritimni inovacijski klaster, mrežu javnih i privatnih institucija, srednjeg i malog poduzetništva s ciljem intenziviranja istraživanja i inovacija, kreiranja novih modela transfera znanja i edukacije. Strateški cilj nam je pokušati transformirati regiju u području gdje smo tradicionalno najjači, a to su pomorstvo i brodogradnja, uz pripadna područja razvoja digitalnih tehnologija, okolišnog inženjerstva, obnovljivih izbora energije, zbrinjavanja otpada i slično. Sama izgradnja brodova jest jedna velika i posebna priča, a ono što mi želimo jest razvijanje pametnih vještina i osnaživanje kapaciteta za maritimnu industriju budućnosti, autonomna plovila ili zelena plovila na vodik.
…riječko Sveučilište priprema veliki projekt kojeg još radno nazivamo “Zeleni Kampus”, a koji će objediniti teme zelenog i digitalnog. Radi se o projektu programiranja prostora Kampusa, uređenje zelenih površina, energetsku intervenciju u kontekstu koje ćemo se osloniti na obnovljive izvore energije, zatim je tu daljnje osmišljavanje prostora iznad paviljona s ciljem razvoja sportsko rekreativne zone kao poticaj na tjelesnu aktivnost ne samo studenata već i građana Rijeke, Trsata, Sušaka.
PROJEKT “ZELENI KAMPUS”
Sa SC Rijeka sudjelovali ste na projektima poput Zasadi drvo ne budi panj na Kampusu, zatim je tu održana akcija postavljanja kućica za ptice i slično. Tu su i kampanje u kontekstu održivosti, s naglaskom na izbacivanje plastičnih predmeta iz uporabe. Koji su daljnji planovi Sveučilišta po pitanju zaštite okoliša?
Drage su mi akcije sadnje, ozelenjavanja tzv. dekarbonizacija. Osim okolišnih dobra sve to zapravo i humanizira prostor Kampusa i čini ga ugodnijim nama i građanima Rijeke. Iskoristila bih priliku da spomenem kako riječko Sveučilište priprema veliki projekt kojeg još radno nazivamo “Zeleni Kampus”, a koji će objediniti teme zelenog i digitalnog. Radi se o projektu programiranja prostora Kampusa, uređenje zelenih površina, energetsku intervenciju u kontekstu koje ćemo se osloniti na obnovljive izvore energije, zatim je tu daljnje osmišljavanje prostora iznad paviljona s ciljem razvoja sportsko rekreativne zone kao poticaj na tjelesnu aktivnost ne samo studenata već i građana Rijeke, Trsata, Sušaka. Sveučilište su upravo uključilo u sustav Times Higher Education u području Ciljeva održivog razvoja (SDG UN) gdje se pokušavamo pozicionirati po svih 17 ciljeva. Studentski centar se već odavno provodi akcije uklanjanja plastične ambalaže, dekarbonizacije kroz ozelenjavanje, zero waste prakse i slično. Nadalje, u projektu smo s Gradom Rijeka i Županijom na izgradnji Interpretacijskog centra na Kampusu i banke sjemena mediteranskog bilja. Mogu sa sigurnošću reći da ćemo već sljedeću akademsku godinu dočekati na zelenijem Kampusu u svakom smislu riječi.
OTVORENOST I ZADOVOLJSTVO LJUDI
Riječ koja najbolje opisuje riječko Sveučilište…
Otvorenost. Meni je taj pojam jako važan, on je istaknut u mojim mandatnim programima. Otvoreni smo za svaku vrstu suradnje, dijaloga, za kulturu neslaganja – ne i praksu diskvalifikacija. Otvorenost kako prema internacionalnoj zajednici tako i prema regionalnoj i nacionalnoj. Otvoreni i smislu izlaženja izvan zidova i granica koje smo si postavljali u povijesti, izlaženje izvan zona komfora. A onda otvorenost i u smislu vrijednosti, uključivost, dostupnost studentima, ranjivim skupinama i svima koji žele doprinijeti.
Najveći uspjeh riječkog Sveučilišta je…
Zadovoljstvo ljudi. Ništa nije vrjednije od onoga kada se ljudi osjećaju ponosni što su dio neke zajednice, kada osjećaju pripadnost nekom sveučilištu. Naša međunarodna reputacija i sudjelovanja u važnim savezima važni su onoliko koliko će to ljude učiniti zadovoljnijima, koliko će ih pokrenuti, motivirati, probuditi nove ideje.
Usprkos pandemiji, rejting Sveučilišta raste; no što mislite – može li se bolje i kako?
Uložili smo stvarno puno napora u to u ovih posljednjih četiri godine i rezultati se vide. Pojavljujemo se sve više u sustavima rangiranja najboljih sveučilišta na svijetu. Nadamo se da će nam ta reputacija donositi i dalje rezultate, da će nas dodatno motivirati da budemo bolji. Uvijek možemo bolje. Surađujemo intenzivno za europskim sveučilištima u YUFE i YERUN mrežama, učimo od drugih, koristimo ove sustave za zagovaranje naših interesa. Moramo stvoriti uvjete za veću i bolju znanstvenu produkciju i transfer znanja, osnažiti kvalitetu edukacije na način da odgovara novim generacijama, trebamo i dalje biti prepoznatljivo sveučilište na europskoj razini. Vesele nas nove inicijative gdje znanstvenici i mladi studenti doprinose zajednici, čine je još kvalitetnijom. Ako autentično i puno radiš, dobit ćeš rezultat. Nema tu nekih tajnih recepata ili magičnih rješenja.
Nije jednostavno voditi ovakav sustav: riječ je o kolektivu od 20.000 osoba (studenti, djelatnici i profesori – okviran podatak op.a). Što Vas inspirira, motivira, kako dolazite do ideja?
Ponekad se i ja pitam to. Šalim se, naravno. Ali, teško mi je objasniti, a da ne izgleda čudno, koliko se osjećam zadovoljnom kada se institucija pokrene, kada se pokaže da sveučilište nije elitistička sila odvojena od ljudi. Inspiriraju me ljudi, mladi i stariji svaki na svoj način, ima puno pametnih i kreativnih ljudi koje je divno upoznati i raditi s njima. Svijet uistinu može biti drugačiji, a mnoge zanimljive i važne stvari se također događaju. Ne kažem da tako treba biti za svih, ali za mene su upravo odnosi s ljudima i potreba razumijevanja širih slika, glavni izvor ideja.
Ne postoji obrazovanje za ovakvu zahtjevnu funkciju. Koje upravljačke odnosno menadžerske vještine ste osvijestili otkada obnašate dužnost rektorice? Koje su vještine važne za upravljanje jednim takvim složenim sustavom?
Ujedno je to i velika tema u Europi, kako obrazovati lidere u obrazovanju. Budući da dolazim iz svijeta humanističkih znanosti, bilo je mnogo nepoznanica za mene o sustavu upravljanja resursima, menadžmentu projekata, financijama, pravnoj regulativi. Svjesna svojih deficita, završila sam niz internacionalnih edukacija, puno je i projekata iza mene, puno internacionalnih suradnji. No, najvažnija vještina koju sam stekla je kultura slušanja i intelektualne skromnosti. Zvuči banalno no uistinu je važno naučiti stvarno slušati ljude i čitati što pišu, svašta se od ljudi nauči, kolektivna je inteligencija neprocjenjiva. A mi mislimo da je najvažnije izreći i nametnuti svoje mišljenje. Važno je shvatiti obrasce ponašanja i poslovanja, oni se ponavljaju. Uz iskustvo koje daje neku mudrost važna je znatiželja, interes za ono što se događa u svijetu i u vašem okruženju.
Da možete na čije biste predavanje trenutno otišli…
Na puno bih ja predavanja otišla :). Iskustvo mi govori da ponekad od razvikanih predavanja – dobiješ samo ime. U Rijeci se održava Vrisak, sajam knjige, i sjajni ljudi dolaze u Rijeku. Uz Rajka Grlića, Zorana Ferića, Đurđicu Čilić, Semezdina Mehmedinovića, Ivanu Bodrožić, tu je i Ivica Prtenjača, ali interesantna je i Barbara Yelin grafička dizajnerica, budući da mi je njezino djelo, grafička novela “Irmina” bila pravo otkriće. Kada sam čula da ona dolazi, jako sam se razveselila. Uistinu kvalitetan program književnog festivala, nikad bogatiji, i bit ću jako sretna ako uspijem neko od najavljenih predavanja navedenih autora “uhvatiti”.
Bit će uistinu izazovno. No, nema mjesta očajavanju i prepuštanju apatiji. Ako budemo odgovorni, bit će ovo jedna uspješna nova akademska godina u kojoj možemo puno naučiti i puno napraviti. Zeleno, digitalno, umrežavanje, briga o pravim vrijednostima i nova mala i velika osobna zadovoljstva. Budimo otvoreni za sve ono što je pred nama, nema izazova koji ne možemo zajedno riješiti.
Poruka za kraj studentima i akademskoj zajednici. Izazova neće nedostajati…
Bit će uistinu izazovno. No, nema mjesta očajavanju i prepuštanju apatiji. Ako budemo odgovorni, bit će ovo jedna uspješna nova akademska godina u kojoj možemo puno naučiti i puno napraviti. Zeleno, digitalno, umrežavanje, briga o pravim vrijednostima i nova mala i velika osobna zadovoljstva. Budimo otvoreni za sve ono što je pred nama, nema izazova koji ne možemo zajedno riješiti.
(foto: Ivana Babić, pripremila: Lj. Hlača)