Nakon 40 godina rada u Studentskom centru u Rijeci, Ivani Pavić Budiselić krajem ove godine radni staž polako se privodi kraju te ova djelatnica odlazi u mirovinu.
Naša sugovornica došla je u SC Rijeka još 1981. godine, te cijeli svoj radni vijek provela u najstarijem studentskom restoranu u Rijeci ali i regiji – Indexu, radeći kao kuharica.
Kako nam je rekla – na sve ove godine nije se baš posebno obazirala; one su samo prolazile i prolazile a zbog količine posla – ona nije imala vremena misliti o njima.
Dugi je to staž, puno pripremljenih jela iza Vas, posluženih generacija studenata ali i vanjskih korisnika. No, u listopadu idete u zasluženu mirovinu.
Da. Istina. Radeći u SC RI prošla sam sve segmente u ugostiteljstvu. Radila sam na roštilju, zatim u kotlovnici, kuhinji, a sada pred kraj radim u pizzeriji kao pizza majstor. Općenito raditi kao kuharica – nije jednostavno, no to je bio moj poziv. Zapravo volim kuhati, volim pripremati za studente odnosno kako ja kažem – za djecu. Djeca su naša sadašnjost, ali i budućnost. I ona su me kroz ovo vrijeme nekako držala u tome, rekli bi u tom ritmu.
Vjerujem da nije bilo lako, a i trendovi u pripremi hrane su se promijenili…
Prije je bilo jako puno posla. Nekad je Index hranio sve riječke škole, znači svu školsku djecu ne samo studente. Zatim smo imali dosta i vanjskih korisnika odnosno građana. Tada smo puno kuhali marende za riječke tvrtke, a tih poduzeća danas više nema. Radnici su obožavali naša jela – osobito fažol, tripice. Znali smo dnevno pripremiti i do 100 kilograma fažola. I dosta se toga ručno radilo. Imali smo svoje – kako se to danas kaže – njoke, paštu…
No, kada bi te sve rezimirali, svih ovih 40. godina, kako Vam se svidjelo raditi u Studentskom centru Rijeka?
Prije nego što sam došla u Index, radila sam nešto malo u Hotelu Kvarner i u Uvali Scott. To je bilo nekih godinu dana. Onda mi se otvorila ova mogućnost. Nije mi žao ni jedne minute koje sam provela radeći za Centar. Imala sam sreću jer je i radno okruženje uvijek bilo dobro, prijateljski, a od nedavno restoran ima i novog voditelja Željka Erlića.
Sada ste zaduženi za pripremu pizza. Kako izgleda Vaš radni dan? Što po Vama čini jednu dobru pizzu?
Da, sada pripremam pizze. No, ako netko misli da je i to lagano – vara se. Dan počinje tako da se sve potrebne namirnice dostavljaju u kuhinju. Riječ je o ogromnim količinama brašna, ulja, začina, rajčica…Nakon toga počinjem s pripremom tijesta, koje se razvlači i ostavlja da se malo „digne“. Zatim ovisno o vrsti i narudžbi na tijesto stavljam potrebne sastojke. Dobru pizzu po meni čini dobar omjer svih sastojaka koji idu u nju i na samo tijesto. Naše pizze su stvarno odlične – jer ih pečemo na poseban način.
Da li se kada dogodilo da Vas je netko od korisnika prepoznao na ulici?
Apsolutno. Znali su me prepoznati studenti, građani. Valjda zato jer sam uvijek bila ljubazna…(smijeh)
Kako planirate provesti mirovinu?
Samo razmišljam o odmoru. Zapravo ne planiram ništa posebno. Možda više vremena provoditi u prirodi.
A kada dođete doma imate volju kuhati za sebe odnosno obitelj?
Da, naravno. Volim kuhati. Doma pripremam uglavnom jednostavna jela.
Što bi te poručili novim generacijama koje će doći ali i onima koji ostaju?
Neka vole svoj posao i neka se trude. A oni mladi da ponekad više slušaju one starije.
(razgovarala: LJ. Hlača, fotografije: LJ. Hlača).
