Izv. prof. dr. sc. Ika Rončević – Gržeta specijalist je psihijatrije i uži specijalist iz područja psihoterapije, grupni analitičar. Trenutno obnaša funkciju predstojnice Klinike za psihijatriju, KBC Rijeka, predaje ne Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu, Medicinskog fakulteta u Rijeci kao i pri Fakultetu zdravstvenih studija.
Pored dužnosti predstojnika, skrbi o bolesnicima u terapijskom setingu kroz ambulantu, dnevnu bolnicu ili u grupama te u nastavi sa studentima. Zajedno s kolegama psihijatarima, epidemiolozima i psiholozima započela je istraživanje vezano za utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje.
U ovom razgovoru za portal Svjetionik Studentskog centra u Rijeci, govori o utjecaju korone na mentalno zdravlje. Naime, stručnjaci već sada najavljuju invaziju drugih bolesti, nakon što se pandemija stavi pod kontrolom, s osobitim naglaskom na povećanje psihičkih oboljenja.
Da li se već sada dovoljno govori o koroni kao okidaču za razvoj psihičkih oboljenja?
Mislim da je ova tema dosta zastupljena u medijima, što smatram hvalevrijednim, ali sam mišljenja da bi se generalno trebalo više govoriti o mentalnom zdravlju, bez obzira na situaciju. COVID-19 ima svoje specifičnosti. Radi se o novom virusu čija obilježja i način širenja još uvijek nisu u potpunosti poznati. Često se mijenjaju i informacije vezane za virus i njegovo ponašanje kao i stavovi i preporučene protuepidemijske mjere. Čim poruke nisu konzistentne raste nepovjerenje u struku uz osjećaj straha. U posebnom riziku po mentalno zdravlje su osjetljive skupine, kronični bolesnici pa još imunokompromitirani koji imaju veći razvijen strah od zaraze od ostalih.
RIZIČNE SKUPINE
Može li malo konkretnije?
Osobe oboljele od bolesti COVID-19 s teškim simptomima, naročito životno ugrožene osobe te osobe koje su izgubile bliskog člana obitelji u većem su riziku za razvoj posttraumatskih poremećaja. Pandemiju prate i tektonski poremećaji na planu ekonomije pri čemu je velik broj ljudi izgubio posao pa je njihova egzistencija često pod znakom pitanja. U ovoj skupini određen broj ljudi će razviti depresiju. Osobe koje od ranije boluju od mentalnog poremećaja, često imaju povećan strah od zaraze zbog bazično visokog stupnja anksioznosti. Zbog toga se izoliraju i nerijetko prekidaju kontinuitet ambulantnog ili dnevno bolničkog liječenja zbog čega može doći do pogoršanja njihove osnovne bolesti.
STRAH,NEMIR, OSIJEĆAJ ZBUNJENOSTI…
Da li Klinika u Rijeci već sada bilježi porast oboljelih zbog cjelokupne situacije? Kakve podatke imate s terena? I o kojim je poremećajima riječ?
Aktualno, dok je pandemija u tijeku dominira strah od zaraze, učestale su somatizacije, nesanica, pojačana tjeskoba, nemir, smetnje koncentracije, osjećaj zbunjenosti i dezorganiziranosti. Simptomi često nisu kliničkog značaja, doživljavaju se kao očekivana pojava. Općenito, u populaciji trenutno uočavamo određeno ponašanje ljudi. Najprije je bila prisutna glorifikacija Kriznog stožera dok je aktualni odnos pun nepovjerenja. Radi se o projekcijama vlastitih strahova vezanih za pandemiju. U svakoj kriznoj situaciji kad je prisutan osjećaj ugroze javlja se potreba za „spasiteljem” uz visoka očekivanja i jednako toliko razočaranje kad se očekivanja ne ostvare. Za uočiti je i prosvjede protiv protuepidemijskih mjera, pa odbijanje nošenja maske i slično. Često je u pozadini strah, a ponašanje takvih pojedinaca oblik poricanja opasnosti. Dokle god postoji realna prijetnja, kao što je aktualna lokalna transmisija korona virusa, snage unutar ličnosti usmjerene su na borbu protiv virusa. Mišljenja sam da će se tek nakon pandemije vidjeti prava dimenzija učinka na mentalno zdravlje tj. porast broja onih koji će tražiti pomoć psihijatra. Za sada, preporučila bih pridržavanje propisanih mjera kako bi zaštitili sebe i druge. To je najvrjedniji doprinos kontroli širenja zaraze.
A što je s brojkama?
Na Klinici za psihijatriju ne bilježimo porast broja osoba koje traže pomoć zbog mentalnog poremećaja, zapravo manji broj ljudi traži pomoć. Naime, uočava se trend izbjegavanja bolničkih hodnika i čekaonica zbog straha od zaraze. Nadalje, određeni broj bolesnika traži „online” konzultacije. Među našim bolesnicima koji se od ranije liječe zbog mentalnih poremećaja, prilikom kontrolnih pregleda određeni postotak je onih koji izražavaju strah vezan za pandemiju. Za sada su rijetki oni koji su razvili neki od mentalnih poremećaja, isključivo zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19.
Kako se inače liječe navedeni poremećaji?
U vrijeme stresogenog odnosno traumatskog događaja važna je psihološka prva pomoć i intervencije u krizi. Cilj spomenutih intervencija je stvaranje osjećaja sigurnosti kod pogođene populacije. U vrijeme aktualne pandemije pomogle bi uvjerljive informacije i učinkovite protuepidemijske mjere kao i dovoljan broj kreveta u bolnicama te dostatan broj zdravstvenih djelatnika kao i primjerena skrb za osobe u izolaciji i samoizolaciji. Kad je psihološka pomoć u pitanju u ovoj fazi važno je dati podršku kroz razgovor, u smislu ventilacije emocija. Ako je potreban tretman primijenit će se kratka fokalna terapija, usmjerena na specifičan stresor; aktualno na pandemija COVID-19 bolesti i stresore vezane za istu, kao izolacija, egzistencijalni problemi vezani za pandemiju itd.
KONTROLA JE VAŽNA
Da li je moguće prevenirati neka od navedenih oboljenja ili smanjiti njezin utjecaj – kroz neke modele samoosnaživanja, rada na sebi? Koje bi u tom kontekstu bile Vaše preporuke za oboljele, ali i obitelj?
Važno je uspostaviti osjećaj kontrole. Mišljenja sam da će pridržavanje preporučenih protuepidemijskih mjera pomoći u stvaranju osjećaja kontrole odnosno osjećaja da smo učinili što je u našoj moći. Treba održati povjerenje u stručnjake i znanstvenike. Osobe u samoizolaciji trebaju pratiti simptome bolesti i ako se isti pojave slijediti upute liječnika. U vrijeme izolacije i samoizolacije pomoći će kreiranje dnevne rutine od održavanja osobne higijene i hijene prostora, pripreme obroka, vježbanja, čitanja, slušanja glazbe. Također, važno je ostati u kontaktu s bližnjima, koristeći današnje mogućnosti telefona i video poziva.
Važno je uspostaviti osjećaj kontrole. Mišljenja sam da će pridržavanje preporučenih protuepidemijskih mjera pomoći u stvaranju osjećaja kontrole odnosno osjećaja da smo učinili što je u našoj moći.
Jedno je istraživanje pokazalo da je čak 12,7 studenata Sveučilišta u Rijeci imalo suicidalne misli za vrijeme prvog »lockdowna«, a to je gotovo dvostruko više od uobičajenog. Istovremeno 19,6 posto studenata izrazilo je visoku ili ozbiljnu depresiju, a 23,9 visoku ili ozbiljnu anksioznost. Imate savjet za mlade?
Adolescencija je, inače, osjetljivo razdoblje u okviru životnog ciklusa. U ovom periodu na mladima su važni zadaci stvaranja vlastitog identiteta i donošenja životnih odluka uz istovremeno odvajanje od obitelji. Na putu k samostalnosti potrebna je podrška u okviru nove socijalne mreže vršnjaka, autoriteta i idola. Pandemija COVID-19, uz prateće stresore kao karantena, ograničeno kretanje, fizička i socijalna distanca nepoželjni su činioci kad je u pitanju mentalno zdravlje mladih. No, želim u ovom pogledu biti optimistična.
KOMUNIKACIJA VAŽNA
Na mlade će zasigurno ostaviti traga i izolacija odnosno socijalno distanciranje. Tu je i online nastava – nešto zapravo posve neprirodno…
Fizička i socijalna distanca dugoročno nije prirodna niti povoljna za mentalno zdravlje mladih, ali ni za mentalno zdravlje ljudske vrste, općenito. Nadalje, mislim da „online” nastava nije sretno rješenje kad je u pitanju stjecanje znanja i vještina što može imati efekta na osjećaj sigurnosti kad je u pitanju kreiranje profesionalnog identiteta. Ali, ipak kao kliničar, očekujem da će većina mladih uspješno prevladati pandemiju. No, opet jedan manji dio mogao bi imati posljedice uz razvoj psihopatoloških simptoma zbog kojih će biti prisiljeni tražiti pomoć. Tu skupinu u najvećem broju slučajeva činit će oni pojedinci koji su aficirani od ranije, a pandemija je samo okidač ili oni koji su imali tešku kliničku sliku COVID-19 bolesti ili je njihova egzistencija značajno ugrožena u vrijeme pandemije. Inače, mladima virtualna komunikacija nije strana i sposobni su prilagoditi se, naravno, ako pandemija ne potraje dugo…
No, oni koji osjete da im je ipak potrebna pomoć – što činiti?
U zajednici imamo velik broj stručnjaka koji mogu pomoći primjenom specifičnih terapijskih postupaka. Međutim, smatram da nedostaje komunikacija i međusobna povezanost. Psihijatrija je ta koja liječi mentalne poremećaje. Činjenica je da neće svi imati simptome nekog od duševnih poremećaja pa u tom slučaju niti neće zahtijevati psihijatrijsko liječenje. Otvoreni telefon, Psihološko savjetovalište, nevladine organizacije, jedinice lokalne samouprave dobrodošli su kad je potrebna psihološka prva pomoć, savjetovanje, davanje informacija, ventilacija emocija, poticanje na traženje resursa iz okoline itd. Važno je poraditi na komunikaciji i umrežavanju bolničkih i izvan bolničkih institucija kako bi bolesnik dobio prikladnu razinu skrbi i kako bi ta skrb ostala kontinuirana.
SKRB ZA 170 BOLESNIKA
O koliko pacijenata trenutno skrbi Klinika te da li se bilježi porast oboljelih i od kojih psihičkih bolesti najviše obolijevaju Riječani?
Klinika za psihijatriju KBC Rijeka trenutno dnevno skrbi za oko 170 bolesnika, od čega je 20 do 30 hospitaliziranih, 40-50 u dnevnoj bolnici te preko 100 bolesnika u psihijatrijskim ambulantama. Naglasila bih da se velik broj dnevnih bolnica i grupnih terapija održava „online”. „Online“ terapije održavaju se za veće grupe u kojima nije moguće primijeniti preporučene mjere fizičkog distanciranja.
