Dekan Pomorskog fakulteta u Rijeci prof.dr.sc. Alen Jugović novi je predsjednik Upravnog vijeća Studentskog centra Rijeka – tijela koje uz ravnatelja upravlja radom ove ustanove.
Prof. dr.sc. Jugović diplomirao je 1999. godine na Pomorskom fakultetu u Rijeci i stekao zvanje dipl.ing. tehnologije pomorskog prometa. Obrazovanje nastavlja na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 2005. godine obranivši znanstveni magistarski rad, a zatim na istom fakultetu i doktorsku disertaciju iz područja društvenih znanosti, polja ekonomije. Nositelj je nekoliko kolegija na Pomorskom fakultetu, dobitnik brojnih nagrada, priznanja, te sudionik i voditelj međunarodnih i domaćih projekata. Područja od znanstvenog i stručnog interesa su: ekonomika luka i brodarstva, logistika, ekonomika poduzetništva i pomorskoputnički promet.
S predsjednikom Upravnog vijeća razgovarali smo o studentskom standardu, budućnosti SCRI, a interesiralo nas je i to da li će inflacija odnosno rast proizvođačkih cijena utjecati i na cijene usluga najstarije sastavnice Sveučilišta u Rijeci.
Preuzeli ste funkciju predsjednika Upravnog vijeća Studentskog centra Rijeka. Što mislite – što će biti najizazovnije kod obnašanja ovog posla?
Najveći izazov je prepoznati potrebe naših korisnika – studenata, te na njih kvalitetno odgovoriti, ujedno usklađujući poslovnu politiku koja u ovom specifičnom slučaju nije uvijek jednaka – ostvarivanju što većeg profita. Cilj je brinuti o standardu studenata u svim područjima studiranja: uslugama stanovanja, prehrane, privremenog ili povremenog zapošljavanja te organiziranja slobodnog vremena studenata.
Na čemu ćete ustrajati i u kojim sektorima poslovanja SCRI -a se mogu očekivati promjene tijekom Vašeg mandata, koji traje dvije godine? Ovo su jako izazovna vremena…
Ustrajat ću na još većoj ulozi Studentskog centra u životu studenata te povećanju kvalitete i raznovrsnosti usluga i infrastrukture koja studentima mora biti na raspolaganju. Ujedno ću težiti otvorenosti SCRI-ja i prema djelatnicima Sveučilišta u Rijeci, ali i ostalim našim korisnicima, građanima grada Rijeke i okolice.
Slatko i slano
Ovaj razgovor vodimo u vrijeme inflacije, rasta cijena energenata i sirovina to jest hrane i pandemije koronavirusom, koja ne jenjava. Što mislite kako će se sve to odraziti na rad studentskih centara u Hrvatskoj, općenito, u narednom periodu? Ne zaboravimo i na problem oko radne snage…
Što se tiče osiguranja i povećanja prihoda sigurno je da se SCRI u svojoj ponudi sve više mora okrenuti aktivnostima vezanima ne samo za studente već i za ostale potencijalne korisnike, kao što su djelatnici Sveučilišta u Rijeci, građani grada Rijeke i okolice. Usluge i novi projekti koje nudimo postaju sve raznovrsniji i opće prihvatljivi, a SCRI prepoznat kao nov i zanimljivi brand u gradu Rijeci.
Jedan od takvih projekata je otvaranje bistroa „Slatko i slano“ u samom centru grada Rijeke, na Korzu (prostor bivše Dječje biblioteke Stribor op.a), koji bi upravo trebao biti odgovor na Vaše pitanje.
Radi se i na povećanju suradnje s ostalim sastavnicama Sveučilišta u Rijeci ustupanjem na korištenje infrastrukture SCRI-ja uz minimalnu naknadu. Time SCRI pokriva dio troškova hladnog pogona, a sastavnice povećavaju kvalitetu i kapacitet nastavne infrastrukture, što se posebice odnosi na programe vezane uz tjelesnu i zdravstvenu aktivnost ili povremene djelatnosti sastavnica poput promocija, predavanja, radionica…
Suradnja s regionalnim hotelskim lancima
A radna snaga – kao vječna boljka ugostiteljstva?
Kada je riječ o problemu radne snage – da to za nas i nije neka novina jer ona postoji već neko vrijeme i do sada smo se s njome uspješno nosili. U posljednjih mjesec dana dodatno smo se angažirali i pred dogovorom smo o suradnji s istaknutim regionalnim hotelskim lancima, restoranima i ugostiteljskim objektima koji izvan sezone imaju problem viška zaposlenika (zbog izvansezonskih zatvaranja objekata), dok im ljeti (u sezoni) isti nedostaju.
S obzirom da je kod nas situacija obrnuta, odnosno da ljeti mi imamo višak zaposlenika (fakulteti i odjeli su zatvoreni, a studenti odlaze kućama), a tijekom jeseni, zime i proljeća manjak, proizašlo je praktično i svima prihvatljivo rješenje obostranih problema. Angažiranjem vanjskih radnika u sklopu SCRI-ja, odnosno odlaskom djelatnika SCRI-ja u radne objekte, osigurat ćemo kvalitetnu i iskusnu radnu snagu, sigurna radna mjesta, ali i usavršavanje kadrova. Posebice mi je drago da se ovdje radi o suradnji s poznatim hotelskim i ugostiteljskim tvrtkama, koje djeluju u našoj regiji.
Što je s cijenom prehrane, koja je godinama ista? Ista je stvar i sa smještajem u domu?
Kada je riječ o cijeni prehrane odnosno smještaja studenata sigurno je da je to posljednje što ćemo mijenjati, a ako i dođe do promjena o tome će se razgovarati sa studentima, te će im biti objektivno i argumentirano objašnjeno, baš kao i akademskoj zajednici. Dapače, za sada promišljamo samo o povećanju kvalitete i raznovrsnosti prehrane i smještajnog standarda te povećanju dopunskih sadržaja studentskih domova. Iskreno, bez obzira na navedene probleme mislim da postoji prostor za rast i razvoj SCRI-ja, a samim time i studentskog standarda. Ime naše ustanove govori da smo osnovani zbog studenata, tako da profit sigurno ne može biti jedina vodilja u radu SCRI-ja. Kada se i ostvari profit, on mora biti vraćen u povećanje studentskog standarda.
SC svih se ovih godina širio: ugostiteljski resursi proširili su se s četiri na čak 15 objekata, broj radnika se povećao s 140 na 250 djelatnika, smještaj se udvostručio, otvoren je hostel, broj obroka je pet puta veći (sada negdje preko 12.000 obroka dnevno), postoji niz novih službi, a trenutno se radi i na otvaranju još tri objekta. Jedan ste već spomenuli – Slatko i slano. Koje je Vaše mišljenje o načinu vođenja tako velikog sustava?
Vođenje tako velikog i raznovrsnog sustava nije jednostavno. Uspješan rad brojnih novih i postojećih ugostiteljskih objekata te veliki broj zaposlenih ljudi, aktualno stanje na tržištu, COVID situacija i brojni drugi izazovi samo ukazuju na činjenicu da SCRI ima dobro posložen sustav upravljanja, kvalitetne i predane radnike, i upravu koja uspijeva iznaći dobra rješenja za sve navedene situacije.
Kampus – drugi centar grada
Kampus budućnosti?
Po meni to je prostor u kojem osim kvalitetnih i dobro opremljenih smještajnih i ugostiteljskih objekata ima brojan i raznovrsni prostor za sportske, kulturne i zabavne sadržaje, zbog čega studenti neće imati toliku potrebu odlaziti u centar grada. Naš Kampus bi mogao postati drugi centar grada, mjesto okupljanja i druženja, mjesto održavanja koncerata, sportskih natjecanja, centar mladosti i …centar u kojem će se uz hrvatski čuti barem još desetak drugih jezika i gdje će svoje najljepše studentske dane provoditi studenti iz cijelog svijeta.
A budućnost Centra?
Mislim da SCRI može i mora još puno toga dati, te da je njegova budućnost dobra što čini budućnost studentskog standarda kvalitetnijom. U vrlo skoro vrijeme puno će se čuti o našim novim aktivnostima, akvizicijama i poduhvatima. Činimo sve to da bi se studenti osjećali dobro, i oni koji nisu iz Rijeke, i studenti s boravkom u Rijeci i njegovoj okolici. Želimo da se svi osjećaju ugodno, da im studentski dani prolaze u kvalitetnom radu i dobrom druženju, bilo u restoranima, bistroima, na sportskim terenima ili raznim aktivnostima i izletima. Boravkom u ugodnom okruženju i kvalitetnim sadržajima koje SCRI nudi ili će nuditi, potaknut će studente da se po završetku njihovog studija uvijek rado sjećaju studentskih dana.
Hamburger – omiljeno jelo iz menze
Jeste li koristili naše usluge i koje vam je najdraže jelo iz menze?
Jesam, koristio sam, i povremeno odem uglavnom do naše kantine „Pomorac“ koja se nalazi na Pomorskom fakultetu. No ne mogu reći da to redovito činim. Moja porodica i ja i dalje težimo klasičnom obiteljskom ručku kada cijela obitelj zajedno sjedne za stol i prepričava dogodovštine iz cijelog dana. Ali kada već odem u kantinu, moje omiljeno jelo je – hamburger. 🙂 Evo i on je jedna od novina koje smo uveli u ponudu naših ugostiteljskih objekata, uz pizzu, sendvič ciabatta, vege menije i drugo.
(razgovor: Ljiljana HLAČA, fotografija: Vanja KORICA)