Povodom Dana hrvatske knjige ugostili smo ravnateljicu Sveučilišne knjižnice Rijeka Leu Lazzarich. Sveučilišna knjižnica u Rijeci ima uistinu dugu tradiciju djelovanja, čiji nas počeci vraćaju u 17. stoljeće kada je utemeljena biblioteka u sklopu kolegija i gimnazije isusovačkog reda. Knjižna građa iz tog razdoblja zapravo čini temelj fonda današnje knjižnice. U razgovoru s ravnateljicom dotakli smo se trendova u posudbi, bilo je riječi o samoj ustanovi, utjecaju korone na rad, građi koja se čuva, vrijednim naslovima, ali i o tome kako se ustanova prilagođava digitalnom dobu.
Koliko dugo obnašate dužnost ravnateljice Knjižnice i koja je Vaša uloga unutar nje?
Izabrana sam na funkciju ravnateljice Sveučilišne knjižnice Rijeka u srpnju 2019. godine, a mandat traje četiri godine. Kad sam se prijavljivala ili odlučila prijaviti imala sam iza sebe iskustvo vođenja korisničkog odjela a potom i Podružnice Kampus, imala sam i iskustvo rada u knjižnici te odličan tim oko sebe koji je i danas moj glavni suradnički kolegij.
Moja je uloga prvenstveno „dirigentska“ ja vodim orkestar koji dobro svira i odlično zvuči, a na meni je da svi koji prođu kroz knjižnicu osjete samo čaroliju tog dobrog zvuka. Ravnatelj knjižnice jest i voditelj stručnih poslova ali i voditelj zgrade i cijelog pogona ustanove. Najvažniji u svemu tom poslovanju su ljudi, to sam istaknula i u svom programu, to mi je glavna misao kad donosim odluke, ljudi i kako njima osigurati i omogućiti ugodan rad i dobro okruženje. Jer jedino tada su rezultati dobri.
STABILAN BROJ ČLANOVA
Koliko Sveučilišna knjižnica Rijeka ima članova, a koliko građe? Da li osjećate porast s obzirom na razvoj riječkog Sveučilišta?
Sveučilišna knjižnica Rijeka ima relativno stabilan broj članova od oko 3.000 članova godišnje, većinom su to studenti našeg Sveučilišta. Moramo imati na umu da većina sastavnica našeg Sveučilišta ima svoje knjižnice koje vrlo predano i kvalitetno rade unutar svojih sastavnica i rješavaju sve potrebe svojih korisnika prema ispitnoj literaturi ili literaturi za istraživanje i nastavu. Stoga neki porast značajniji ne bilježimo u središnjoj knjižnici, koja je svojevrsni „kišobran“ sustava, mi pratimo rad svih knjižnica, pomažemo u stručnom dijelu, imamo zajedničke kolegije voditelja gdje se uvijek rasprave sve stručne, knjižničarske teme važne za naše Sveučilište. S druge strane porast bilježi podružnica Kampus kojoj se događaju novi studiji, novi studenti i naprosto se širi područje koje pokriva: četiri sveučilišna odjela, Učiteljski fakultet, dva sveučilišna studija Politehnika i Logopedija. Svaki novi studij i novi je broj korisnika i potreba koje treba pokriti. Vjerujem da se isto ili slično događa i na svim onih fakultetima koji otvaraju nove studijske programe. To je naprosto izazov suvremene visokoobrazovne politike Sveučilišta.
Pretpostavljam da imate dosta i multimedije?
Multimedijalni sadržaji uglavnom se pohranjuju u repozitorijima, dolazi nešto i kupnjom, obveznim primjerkom. Glavni izazov ove vrste građe je pohrana, trajni smještaj negdje na mreži. Za sada udovoljavamo svim digitalnim izazovima.
Za što postoji nešto slabiji interes?
Za istraživanje fizičke građe općenito. Nažalost dolaze i druga vremena, ne mislim pri tom na generacijske razlike, već naprosto svi smo naučeni da dobijemo na ekranu, odmah i sad. Gotovo da nema više ljudi koji će svoj rad napisati na temeljitom istraživanju fizičkih izvora, koji će potrošiti sate i dane sjedeći u čitaonici i listajući novine Preduvjet za istraživanje povijesnih novina u našem gradu jest poznavanje talijanskog i mađarskog jezika ili barem poznavanje onog tko će vam prevesti jer Rijeka nudi nekoliko povijesnih novina iz istih razdoblja na kojima se vrlo lijepo može iz različitih izvora iščitati povijest. Danas je digitalizacija veliki doseg i izazov svima. Građa se posuđuje, uči se, posuđuju se svi izvori potrebni za rad i istraživanje, ali ako morate dulje na nečem raditi tada će svi posegnuti za uslugom digitalizacije i rada na svom ekranu. Naprosto se mijenjaju i naše navike rada u skladu s tehnologijama.
NAJVIŠE POSUDBE IZ MEDICINE, PA ONDA PRAVA…
Što primjećujete iz kojih se kolegija – područja najviše posuđuje literatura? Da li možemo govoriti o popularnim naslovima?
Najviše se literature posuđuje iz područja koja su pokrivena naslovima knjiga: medicina, pravo, ekonomija. Iz tih područja imamo i veliki broj studenata, ali i potrebu da se koriste udžbenici u cijelosti. Tako na listi najposuđivanijih naslova, primjerice u protekloj kalendarskoj godini jesu (prva tri mjesta): Osnove histologije, Medicinska fiziologija, Patologija…redom važni udžbenici iz medicinskog područja. Sveučilišna knjižnica Rijeka je najveća regionalna knjižnica koja nema posudbeni karakter, na onaj način kako to radi Gradska knjižnica. Mi služimo da skrbimo o nacionalnoj zbirci, dopunjujemo kupnjom sve one naslove koji student traže (što znači da u svojim knjižnicama fakulteta su ti naslovi posuđeni pa nema dovoljnog broja), te dajemo na korištenje fond koji široko pokriva sva znanstvena područja (kad kažem dajemo na korištenje, to znači da se većina našeg fonda koristi u prostoru knjižnice, ne iznosi se izvan knjižnice. Osim naravno udžbeničke literature koju kupujemo i koju studenti i nastavnici slobodno posuđuju). A složit ćete se ispitna literatura nisu popularni naslovi, već oni koji osiguravaju bolje savladavanje sadržaja, izlazak na ispit i uspješno rješavanje studentskih obveza.
Sveučilišna knjižnica ima i registrirano kulturno dobro, sva građa pristigla u knjižnicu do 1968. godine kulturno je dobro. A to isto znači ne može se posuditi izvan knjižnice, već koristiti u prostoru knjižnice, digitalizirat ćemo ako je potrebno i dostaviti digitalne datoteke ukoliko autorska prava dozvoljavaju, ravnateljica Sveučilišne knjižnice Rijeka.
Prije nekoliko mjeseci imali ste obavijest o korištenju literature samo za prostore knjižnice. Razlog je jedan primjerak, ali u nekim slučajevima i literatura objavljena do određenog datuma. Zašto je to tako?
Zakon o knjižnicama donio je i preciznu obvezu korištenja obveznog primjerka kroz novi Pravilnik o obveznom primjerku. Prema Pravilniku Sveučilišna knjižnica Rijeka jedna je od sedam hrvatskih knjižnica koja prima obvezni primjerak (jedan primjerak građe izdane u RH) i skrbi o nacionalnoj zbirci. Sva građa koja dolazi obveznim primjerkom mora se koristiti samo u knjižnici. Ali naša služba nabave budno prati sve zahtjeve i potrebe korisnika, te kupujemo sve naslove koje korisnici traže. Kupljenu građu možemo posuđivati prema našim uvjetima posudbe. To je razlog zašto za naslove u katalogu piše da su samo za čitaonicu. Ali to je ujedno i znak da se mailom zatraži naslov i mi pokrećemo nabavu. Prethodno spomenuta lista najtraženijih naslova u knjižnici odlično služi upravo kupnji, jer pratimo kroz cijelu godinu što korisnici traže i upravo to im se dodatno kupuje. Sveučilišna knjižnica ima i registrirano kulturno dobro: sva građa pristigla u knjižnicu do 1968. godine kulturno je dobro. A to isto znači ne može se posuditi izvan knjižnice, već koristiti u prostoru knjižnice, digitalizirat ćemo ako je potrebno i dostaviti digitalne datoteke ako autorska prava dozvoljavaju. Sveučilišna knjižnica nije klasična posudbena knjižnica kao knjižnice sastavnica, ali svojim fondom jamči širinu istraživačkog obuhvata, više izvora na određenu temu…mi smo nadgradnja (ponovo kišobran) cijelom našem visokoškolskom sustavu Sveučilišta u Rijeci.
ČUVARI BAŠTINE
Na koji način je korona utjecala na rad knjižnice? Što ste morali mijenjati?
Pandemija Covid 19 nije bitno promijenila način rada knjižnice. Knjižničarstvo je grana u području informacijsko-komunikacijskih znanosti, području koje se jako dinamično i brzo mijenja, te nam nije bio veliki izazov prebaciti sve u online okruženje. Praktički smo bili spremni na to, Covid nas je samo malo pogurao u istom smjeru. Dapače otkrili smo da postoje cijele službe koje svoje poslove mogu odraditi udaljeno i pri tom biti u stalnom kontaktu s korisnicima, osigurati im izvore, pružiti sve usluge udaljeno…čak držim da će ovo promijeniti način rada i u buduće, kad jednom ova pandemija prestane.
U FONDU I VRIJEDNE INKUNABULE
Koje su posebnosti Sveučilišne knjižnice u Rijeci, imate li nekih vrijednih knjiga, naslova, primjeraka? I na koji se način sve to čuva?
Knjižnice su čuvarice baštine, vrijedno prikupljaju građu sa svog područja i time svjedoče povijesnim mijenama kroz vrijeme. Sigurno će se povijest nekog prostora bolje istražiti upravo izučavajući fondove knjižnica, arhiva i muzeja na tom području. Sveučilišna knjižnica nije iznimka, čuvamo vrijedne inkunabule (knjige tiskane prije 1500. god), čuvamo rukopisnu građu, stare i vrijedne knjige s osebujnim grafikama, crtežima…takva se građa čuva pod posebnim uvjetima u zaštićenom spremištu, u sefovima. Odjel obrade skrbi o čuvanju građe na siguran način, redovito se prate vlaga i temperatura u spremištima, stanje papira…Postoji lista prioriteta za digitalizaciju, naslova koje ćemo sačuvati od propadanja upravo digitalnim inačicama. Prošlu, pandemijsku godinu, iskoristili smo upravo da sve inkunabule digitaliziramo i u cjelosti objavimo online. Naša zbirka inkunabula dostupna je cjelovita i u punom tekstu na našim mrežnim stranicama.
Zbirka stare i rijetke građe sastoji se od zbirki koje je Knjižnica baštinila tijekom svog razvoja. Najznačajnije podzbirke su Biblioteca civica, zavičajna zbirka Fluminensia i Povijesna zbirka.
Biblioteca civica je cjelovito sačuvana gradska knjižnica Citta di Fiume koju je s fondom, katalozima i inventarnim knjigama preuzela novoosnovana Naučna biblioteka Rijeka 1948. godine, a sadrži oko 37.000 svezaka. Unutar Bibliotece civice nalazi se zavičajna zbirka Fluminensia koja sadrži građu koja je tiskana u Rijeci ili govori o njoj. Katalog na listićima Bibliotece civice skeniran je dostupan za pretraživanje kroz abecedni i predmetni katalog ove zbirke. Predmetni katalog je na talijanskom jeziku.
Osnivanjem tadašnje Naučne biblioteke 1948. godine, Sveučilišna knjižnica je preuzela fondove povijesnih privatnih i javnih knjižnica koje su na ovom području nastajale od 17. stoljeća. Odmah po svojem osnivanju Naučna biblioteka preuzima cjelokupan fond i knjižnični katalog predratne riječke Bibliotece civice, a istovremeno dobiva i zadaću da brine za knjižnice s vrijednim fondovima na području Regije kroz pružanje potpore, edukacije i pomoći kod popisivanja i primjerenog smještaja knjižne građe.
Međutim, neke od ovih knjižnica, bilo privatne ili javne, zbog različitih razloga su transformirane ili su promijenile funkciju, pa su svoje cjelovite fondove ili njihove najvrjednije naslove darivale Naučnoj biblioteci. Na taj način nastao je u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka poseban fond stare i vrijedne knjižnične građe koji se sastoji od oko 40.000 jedinica nastalih ili korištenih na našem području tijekom proteklih stoljeća, a čiji sadržaj odražava povijest, interese i kulturu stanovnika ovog područja, kako onih koji su doseljavali iz raznih krajeva tadašnje Europe, tako i ovdašnjih Hrvata, da bi svi zajedno stvarali ozračje multikulturalnosti koje je i danas odlika ovog kraja te nas na pravi način priprema za ulazak u suvremenu Europu. Taj dio fonda čini Povijesnu zbirku. Popisivanje ove građe započelo je 2006. godine, dok kontinuirano traje puna formalna i stručna obrada.
Čitanje kao užitak lijepe riječi ili čitanje radi informiranja gotovo se većinom danas događa digitalno. Tableti, mobilni uređaji i kindle uređaji omogućuju veliki broj brzo rastućih naslova i to jest stvarnost. Ali kod kognitivnih aktivnosti usvajanja gradiva, čitanja s razumijevanjem i korištenja naučenog ostaje nam papir…i zato jest knjiga važna, Lea Lazzarich, ravnateljica Sveučilišne knjižnice Rijeka.
UČI SE IPAK IZ PAPIRA
Čini se da digitalno vrijeme ipak nije zatomilo pisanu riječ?
Ovdje ne znam što bih vam rekla…Psiholozi, učitelji i metodičari reći će da se i dalje uči s papira i da je jedino učenje s papira daje kognitivno dobre rezultate. I to jest činjenica, danas kad pogledate u čitaonice, naše studente koji u ruci imaju svoje mobilne uređaje i čitav im se život odvija preko njih, pred sobom na stolu imaju papir, nerijetko kopiran dio knjige i markere u boji koji služe za memorijske mape.
Da, uči se s papira i u tom smislu nije zatomljena riječ na papiru. Ali ako želite istraživati, doći brzo do podataka (naravno nikad nemamo vremena), onda će vas svi, pa i oni stariji istraživači pitati: možete li mi skenirati i poslati na mail. Brzo smo se privikli na digitalno i to ima svoje prednosti, no nismo u potpunosti zatomili pisanu riječ.
Čitanje kao užitak lijepe riječi ili čitanje radi informiranja gotovo se većinom danas događa digitalno. Tableti, mobilni uređaji i kindle uređaji omogućuju veliki broj brzo rastućih naslova i to jest stvarnost. Ali kod kognitivnih aktivnosti usvajanja gradiva, čitanja s razumijevanjem i korištenja naučenog….ostaje nam papir…i zato jest knjiga važna, knjiga kao instrument činjenja, putovanja kroz riječi, maštu, informacije. I to neće prestati biti, bez obzira na analognu ili digitalnu podlogu.
(pripremila: LJ. Hlača)
