Andrej Gustinčić voditelj je bistroa “Riteh”, koji se nalazi u prizemlju Tehničkog fakulteta u Rijeci. U Studentskom centru radi od 2011. godine, a od toga pet godina kao voditelj spomenutog bistroa.
Prije toga stjecao je iskustva radeći kao kuhar u Indexu i Kampusu te spada u mlađu ekipu Studentskog centra u Rijeci koja obnaša voditeljsku funkciju, a upravo mlade osobe na rukovoditeljskim pozicijama nešto je na što su u ovoj tvrtki izrazito ponosni.
Kantina “Riteh” nudi menije obroka, gotovih jela, sendviča, toplih i hladnih napitaka te uz tri restorana, tri bistroa, dva bifea i šest caffe barova čini ugostiteljsku strukturu Centra koja brine o prehrani studenata Sveučilišta u Rijeci.
Dnevni kapacitet ove kantine prije korone bio je i do 600 obroka dnevno, no to se s pandemijom promijenilo.
POŽELJNA UGOSTITELJSKA STRUKA
Koje su to osobine i kvalitete koje karakteriziraju jednog dobrog voditelja kantine poput ove? Koja su iskustva i vještine poželjne?
Bilo bi poželjno da je osoba koja se ovim bavi ugostiteljske struke. Meni nije bilo teško preuzeti ovu funkciju kada sam već imao neka predznanja u kuharstvu. Treba biti vrijedan i prije svega pošten prema ljudima a ponekad psiholog.
A da…kada treba biti psiholog?
Kada netko dođe loše volje na posao pa ga u tom slučaju neću staviti na podjelu hrane kako studenti ne bi osjetili tu „negativnu vibru“ :), zatim rješavanje nesuglasica između radnicima kojih ima neminovno u svakom radnom kolektivu.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Mogao bih opisati dan prije korone jer ovo kako sada radimo – to su sada izvanredne situacije. Na posao dolazim prvi. Zato što odmah rano ujutro počinje dolaziti roba za koju sam ja kao voditelj odgovoran. Jer ako dođe nešto što nije baš prihvatljivo onda to odmah moramo riješiti. Zatim, po dolasku robe odmah se počinju raditi sendviči oko 300 komada kako bi kuhinja bila slobodna za pripremanje toplih obroka. „Riteh“ je prije korone pripremao i do 600 obroka dnevno. Nakon hrane, prebacujem se na rad u uredu gdje sređujem papirologiju, radim na nabavi robe, koordiniram s upravom posao. Istovremeno provjeravam kvalitetu isporučene robe, da ne izađe bilo što na „liniju“, jer mi smo ipak odgovorni za ishranu studenata.
PAD PROMETA I DO 80 POSTO
Raditi u ugostiteljstvu nije jednostavno, vidim ima tu puno stresa, zar ne?
Stres je dio ugostiteljstva, ako niste spremni za rad pod stresom, mijenjajte struku :). Primjerice imamo jelovnike za cijeli tjedan i zna se dogoditi da nam dobavljači ne donesu traženu robu iz možda objektivnih razloga, no u tom trenutku imate jako malo vremena da „izmislite“ drugo jelo od namirnica koje imate na lageru (a uz to imamo jako malo skladišnog prostora).
U više navrata ste spomenuli koronu. Čini se da je pandemija jako utjecala i na „studentski tip ugostiteljstva“?
Da. Trebalo se prije svega priviknuti na totalno drugačiji kontekst i prilike, čak se i proces rada promijenio. Nama je pao posao za nekih 80 posto. I što reći… tako plivamo iz dana u dan u nadi da će jednom i tomu doći kraj. Trenutno dnevni obrtaj kantine je oko 50 – tak jela. Korona nas je sve bacila u rikverc.
USKORO U PONUDI DONUT KOLAČI
Što je s ponudom? Za što postoji najbolji interes?
Naša je ponuda dosta unificirana, iako imamo i raznih sokova, muffina, a uskoro ćemo imati u ponudi i donut kolači. Do 11 sati dok se ne počne s toplim obrocima pokušavamo studentima ipak ponuditi neku alternativu. Prije korone znali smo prodati i do 300 sendviča. Muffina smo znali prodati i do 50 komada. Od toplih jela najveći interes je za pohanim i pomfritom, toga jela zna se prodati i do 250 porcija. Nudimo mi i zdrave stvari primjerice imamo u ponudi obročne salate s tunom i piletinom, ali toga se proda oko 10 komada. Kod nas najveća je gužva u osam sati ujutro kada studenti prije predavanja kupuju sendviče i u 11 sati, kada je vrijeme marende.
Uz studente tko su Vaši korisnici?
Osim studenata i profesora Tehničkog fakulteta u Rijeci naši korisnici su i studenti odnosno djelatnici Veleučilišta u Rijeci, jer se radi o objektu koji se nalazi do nas. Vanjskih gostiju je jako malo.