Pater Ivan Dominik Iličić dominikanac je i studentski kapelan riječke Nadbiskupije. U mladosti ništa nije upućivalo da će se zarediti. Završio je farmaciju i teologiju, a u Rijeku je došao prije pet godina. Dužnost kapelana obnaša već tri godine. O mladima, o ulozi studentskog kapelana općenito, o ljubavi prema fotografiji i snimanju video uradaka – sve to dotakli smo u ovom razgovoru za naš portal Svjetionik.
Za studente riječkog Sveučilišta obnašate dužnost studentskog kapelana. Što zapravo to znači, po čemu se uloga kapelana razlikuje od one svećenike?
To je jedna lijepa služba gdje biskup provjerava nekome da brine o studentima u Rijeci, odnosno o mladima koji su tu na studiju. Riječko Sveučilište i Veleučilište je bogato studentima, ima dosta fakulteta, i svakako je potrebna jedna osoba koja bi se posvetila mladim ljudima i njihovim potrebama.
O kakvim je potrebama riječ?
Duhovni razgovori, ispovijedi, blagoslov soba. Nekada jednostavno popijem kavu s njima ili prošetam. Općenito sam tu radi njih. Hvala Bogu to mogu jer sam svećenik redovnik, dominikanac koji nema župničke obveze pa imam nešto više vremena posvetiti se tomu. Studenti mi se javljaju sa svakakvim problemima kao što su ispiti, financije, ima i onih koji su zarobljeni u loše društvo, pa traže izlaz. No, vjera najbolje raste u teškoćama, kušnjama i sumnjama.
Nedaleko od Kampusa smješten je i Ured za pastoral mladih riječke Nadbiskupije?
Da, zajedno surađujemo. Imamo kateheze i misu za mlade četvrtkom u 2o sati u prostorima Centra za mlade Riječke nadbiskupije bl. Miroslav Bulešić koji se nalazi odmah ispod Akademije primijenjenih umjetnosti, na adresi Ulica Slavka Krautzeka 74.
Od kuda interes za rad s mladima?
Možda jer sam i sam prošao mladenački život, prija obraćenja. Tada sam površno gledao na misu, crkvu i radio neke stvari koje većina mladih rade, ali na krivi način. Stoga ih mogu bolje razumjeti i pristupiti im. I vidim da ima plodova – oni koji prije nisu razumjeli crkvu, otvaraju se Bogu i na drugačiji način sve to gledaju.
Oni koji žele razgovarati, kako da Vas kontaktiraju?
Uglavnom se dogovaram preko društvenih mreža, a onda se vidimo i uživo. A uskoro će biti istaknuto i novo uredovno vrijeme kada ću biti i na Kampusu, u svojem uredu, koji se nalazi u sklopu objekta Studentskog centra Rijeka, Ulica Radmila Matejčić 5. Mnogim mladima je skrivena ljepota Crkve, kao što je bila meni skrivena. No, sve je više onih koji puštaju živoga Boga. Mladima nedostaje živa vjera, vjera koja mijenja.
Jako ste aktivni na društvenim mrežama, imate dosta pratitelja…Kako stignete sve to?
Vremena mi često nedostaje, ali vidim da je jako važno danas biti prisutan na društvenim mrežama. No, istina ponekad je teško sve to pratiti. Ali, trudim se svima odgovoriti. Za mreže radim i videa, što je ponekad vremenski zahtjevno i složeno. No, mislim da je vrijedno truda. I ima smisla. Primijetio sam da čak i mame od studenata prate ono što objavljujem na Facebook stranici, dok ih studenti više prate na Instagram profilu.
Koje aktivnosti organizirate?
Odlazak u prirodu, planinarenje, hodočašća, druženja, teološke i molitvene susrete. Nastojim mlade uključiti i u pomaganje siromasima i različite humanitarne projekte. Nastojim i njih uključiti u pripremanje teoloških i molitvenih susreta i pomoći im da budu što izgrađeniji vjernici i što kvalitetnije osobe.
Rekli ste mi da Vas zovu digitalni fratar. To je pretpostavljam i zbog Vašeg interesa za video?
Da. Ma, i prije obraćenja sam volio snimati i fotografirati. Očito imam taj dar od Boga, samo prije nije bilo takve tehnike, kao što je danas. Sada sniman radost koju nam je Bog dao i društvo na drugačiji način. Snimam različite evangelizacijske videe, spotove za duhovne pjesme, molitvene videe i tomu slično. Kada sam ušao u samostan, braća su me podržala u tomu, stoga sam nastavio s time i to činim već 11 godina kao redovnik.
Kakve filmove volite gledati?
Volim pogledati filmove duhovnog sadržaja – život svetaca, ima tu dobre produkcije.
Uzori su Vam…
Sv. Ivan Pavao II., on je razumio mlade na poseban način, kao i medije. Osnovao je Svjetski dan mladih. Volim na poseban način i blaženoga Pier Giorgia Frassatija. Njega je nakon pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. i papa Franjo, studentima preporučuje kao izvrstan uzor za nasljedovanje. Izabrali su ga za zaštitnika akademske mladeži jer je i sam bio student u Torinu. Dokazao je da se može biti student i Božji čovjek, pravi vjernik uključen u društvo i otvoren dijalogu sa svima. Pomagao je brojnim siromasima, bavio se sportom, stizao obavljati svoje fakultetske i obiteljske obveze. Jednostavno je bio mlad, normalan i svet u običnim svakodnevnim starima i obvezama.
Od humanitarnih projekata – što biste izdvojili?
Trenutno imamo kampanju pomaganja naše braće koji su ostali u Ukrajini, ali nastojim redovito pomagati potrebite i u Rijeci. Jednom mjesečno, svaki utorak, u dominikanskoj crkvi je klanjanje – molitveni susret za potrebite i druženje s njima, koji su lijepo posjećeni.
Vrlo ste iskreni o svojem životu kojeg ste vodili prije obraćenja. Što mislite je li Vas to još više približilo mladima ili Vam predstavlja teret?
Mislim da me to još više približilo mladima. Nemam problema javno govoriti o tomu kakav je moj život bio prije. Mislim da je to na neki način prednost, koja ljudima daje još veću slobodu, znajući da ih neću osuditi zbog njihovih grijeha, jer sam ih i sam iskusio na svojoj koži. Nadam se da će mnogi studenti iskusiti slično iskustvo i započeti vjeru i crkvu doživljavati kao nešto predivno i živo i da će im u tomu pomoći i moje vršenje službe studentskog kapelana.
(razgovor: Ljiljana HLAČA; FOTO: privatna zbirka)
