Čitanje je kao disanje, ako zastane nastaju problemi, ako teče normalnim tokom, normalno se osjećamo. Možda nismo svjesni da se to odnosi na svakoga i onoga tko čita knjige i onoga tko čita portale, obavijesti, promidžbene letke….mi uglavnom čitamo. -Lea Lazzarich
Lea Lazzarich ravnateljica je Sveučilišne knjižnice Rijeka te je knjižničarska savjetnica. Završila je Pedagoški fakultet u Rijeci, smjer hrvatski jezik i književnost. Za našu rubriku Čitajte s nama odabrala je svojih 7 top naslova i uz svaki nadodala komentar, a ponešto nam je rekla i o samom čitanju i knjigama.
Čitanje odabrane literature je kategorija zarona na dah, traži malo više spremnosti i izdržljivosti ali i nudi beskrajna prostranstva modrine i tišine. Odabrati literaturu za nekoga drugoga, odnosno preporučiti naslove slično je puštanju „neznanaca“ u svoj dom: procijenit će vas, reći sviđate li mu se, prosuditi će o onome što ste sebi brižljivo satkali. Tu je naravno i izazov, dozvoliti ili ne, uostalom kao i u svemu. Dugo sam razmišljala koje naslove preporučiti za čitanje, a da nužno ne stvori sliku preporučitelja….No, ljeto je pred nama, vrijeme opuštanja i sunca i vrijeme kad zaron na dah izgleda zavodljivije i godi tijelu.
Victoria Hislop, Otok, 2006.
Jer je ljeto i jer otoci donose povratke i odlaske, bude sjećanja.
Knjiga je predivna, opsežna biografija autoričine obitelji. Otok je mjesto
dolazaka i odlazaka, no ovaj dolazak na otok u trenutku raskrižja životnih odluka, glavnoj
protagonistici Alexis Fielding donosi putovanje u traumatičnu, mračnu i povijesno utemeljenu priču o Spinalongi, prabaki Eleni i obiteljskoj biografiji premreženoj nesrećama, ratom ali i ljubavima. Alexis putuje na Kretu posjetiti rodno mjesto svoje majke, noseći pismo majčinoj prijateljici Fotini. Nasuprot majčina sela Plake, dočekat će ju Spinalonga, nekadašnja kolonija gubavaca. Potresna, snažna priča o obitelji, ljubavi i nesreći dobra je preporuka za ljetni otočki ritam.
Barbara Vine, Dimnjačarov sin, 1999.
Jer je pomno satkano i snažno svevremeno.
Ime autorice ne otkriva mnogo, no pseudonim je Ruth Rendell poznate spisateljice krimi romana, koja ovim pseudonimom uranja u psihološko analiziranje likova opterećenih društvenim i obiteljskim problemima. Roman se bavi promjenom identiteta glavnog lika uzrokovani homoseksualnim otkrivanjem sebe, prihaćanjem i ne prihvaćanjem vlastitog života u okruženju tradicionalnih vrijednosti. Vješto nijansirano s mnogo osjećaja i portretiranja likova.
Rosamunde Pilcher, Rujan, 1997.
Jer je ljeto i rujan je blizu, a s njime i rasplitanje priče.
Jedan stariji, možda zaboravljeni naslov koji krase svi elementi velikog obiteljskog osjećajnog romana. Rujan prati živote nekoliko obitelji tijekom pet mjeseci u Engleskoj i Škotskoj a sve završava velikom rujanskom zabavom. Velika završnica romana u maniri je kazališnih predstava, kad se sve otkriva i raspliće, no daleko je od komorne ili ozbiljne teatralne atmosfere. Roman obitelji, ljubavi, zamjeranja i opraštanja ukratko bi bio nazivnik ovog štiva. Autoricu treba uzeti u obzir i kod drugih njezinih naslova jer vrlo vješto, prozračno i lako gradi priču.
Margaret Mazzantini, Napokon rođen, 2011.
Jer je vrijedno čitanja, vrijedno oduzimanja daha, čak i pri dubokim zaronima.
Roman koji temom, ali i nama bliskim povijesnim okvirom uzima dah, drži za vrat i bez zraka dovodi do kraja. Priča o majčinstvu, ratu na tlu naših prostora, ratu u Sarajevu, o susretu Talijanke Gemme i fotografa Diega, priča o prošlosti i putovanju. Gemma će se nakon Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu kada upoznaje Diega, vratiti ponovo u isti grad ali sad pod kišom granata, snajperskih hitaca i tmurnih ratnih oblaka, u grad u kojem se rađa Pietro. Pietro je nada, a nada ostaje djeci.
Carlos Luis Zafon, Sjena vjetra, 2011.
Jer je Zafon i vrijedi svake rečenice.
Zafon je tipični španjolski pisac boja, atmosfere, čudnih likova na rubu realnog, začudnih iluzija i majstor dobre priče. Pri odabiru Zafona neće se pogriješiti, no moj je izbor Sjena vjetra jer me je najdalje i najdublje odvukla svojom magijom teksta. Dječaka Daniela otac antikvar vodi u posjet „groblju zaboravljenih knjiga“ velikoj i natrpanoj zbirci prašnjavih svezaka gdje Daniel izabire jednu knjigu koju mora pročitati. Daniel odabire Sjenu vjetra, roman nepoznatog pisca Caraxa čija će ga priča toliko uhvatiti u svoju mrežu da će on nastaviti potragu za drugim djelima, a istodobno i za drugim pričama, izdajama, ljubavima, tajnama i opasnostima….sve u maniri dobrog pravog španjolskom romana. Roman je i sjajna razglednica Barcelone, što je apsolutno dodana vrijednost više.
Khaled Hosseini, Tisuću žarkih sunaca, 2009.
Jer donosi magiju ženske predanosti.
Ovo je drugi po redu roman iz pera Khaleda Hosseinia, a govori o neraskidivoj vezi, prijateljstvu dviju žena koje žive pod željeznim okovom afganistanskog društva, kroz desetljeća ratovima obilježene afganistanske povijesti. Roman je izvrstan portret jedne ratom obilježene zemlje ali i potresna priča o obitelji, neobičnom prijateljstvu i neuništivoj ljubavi. Djelo nudi i odličan povijesni okvir Afganistana, dolazak Talibana na vlast, život u Kabulu, život u ranjenoj i izmučenoj zemlji. Hosseini je generalna preporuka za čitanje, no moj je izbor ovaj roman.
Elizabeth Gilbert, Signatura svih stvari, 2017.
Jer je žena i jer postoji.
Ako uz ime ove autorice odmah vežemo Jedi, moli, voli onda će ova knjiga dokazati posve suprotnu sadržajnu i strukturnu formu. Povijesni roman smješten u 19. stoljeće pripovijeda o životu botaničarke Alme Whittaker. Roman prati sudbinu obitelji Whittaker i svojevrsna je obiteljska saga, ali i povijesni okvir ženskog pitanja: biti žena i znanstvenica u tadašnjem vremenu. Alma proučava pitanja evolucije, praktična je i realna a zaljubljuje se u umjetnika kojeg privlači duhovno i magijsko. Zanimljiva, turbulentna i fino satkana priča odličan je izbor za ljetno uranjanje na dah.
