Studentski centar u Rijeci Sveučilišta u Rijeci ugostio je ravnatelja Centra za pružanje usluga u zajednici Izvor Nikicu Sečena.
Bila je to prilika da porazgovaramo o radu Centra Izvor Selce koji pruža niz usluga socijalne skrbi djece i mladih bez roditelja i odgovarajuće roditeljske skrbi, njihovim obiteljima, kao i pomoć starijim i nemoćnim osobama na području Grada Crikvenice i Općine Vinodolske.
Ova ustanova spada među najstarije institucije tog tipa, budući da u kontinuitetu radi još od 1918. godine.
OSNOVANI U AUSTRO-UGARSKOJ
Povijest Vaše ustanove vrlo je duga, o djeci se u Selcu brine u kontinuitetu više od 100 godina?
Da. Osnovani smo još za vrijeme Austro- Ugarske monarhije. No, tada je naša ustanova imala ulogu oporavilišta. Ustanovu je prvotno osnovao Grad Zagreb, iz potrebe da zbrine djecu koja nemaju odgovarajuću roditeljsku skrb, ali radi potrebe njihova ozdravljenja (pothranjenost, tuberkuloza). Za tu funkciju je tada kupljena vila u Selcu u kojoj se mi i danas nalazimo. I onda su krenuli s kolonijama. Djeca bi dolazila u Selce po mjesec dana na oporavak i onda natrag – u Zagreb. Dom su vodile Sestre milosrdnice, i to je tako bilo sve do 1945. godine. U Jugoslaviji naša institucija postaje klasični Dječji dom, gdje su se djeca odgajala do kraja osnovne škole. Nakon toga vraćala su se ponovo u obitelji, iz kojih su izdvojena. U Republici Hrvatskoj taj koncept odgoja djece bez adekvatne roditeljske skrbi u institucijama, o kojem bi se dalo raspravljati da li je uopće bio dobar, je nastavljen.
No, onda su krenule promjene. O čemu je zapravo riječ?
Kad sam došao u ustanovu 1997. godine, tu je bilo 70 djece. Ustanova je izgledala kao klasična velika institucija domskog tipa. U svakom kutku zgrade – kreveti na kat. Bio sam neugodno iznenađen brojem djece na tako malom prostoru, te činjenicom da djeca s bezbroj emocionalnih poteškoća nemaju podrške niti jednog stručnog radnika. U ustanovi su radili odgajatelji. Promjene su bile nužne. Počeli smo smanjivati broj djece na stalnom smještaju, ojačavati struku, podizati standard onih koji su tu za stalno. Krenule su stambene zajednice kako bi i nakon osnovne škole djeca imala gdje biti… Zatim smo krenuli s poludnevnim boravcima, programom udomljenja. S vremenom postajemo ustanova koja je orijentirana prema lokalnoj zajednici. Naše usluge danas su isključivo izvaninstitucijske te smo orijentirani na prevenciju.
Koncept stambenih zajednica nije loš?
Da. Taj koncept simulira obitelj a tu djeca žive s odgajateljima. Puno humanije nego da su u nekoj ustanovi. Treba imati na umu da djeca koja su tu kod nas za stalno nakon osnovne i srednje škole, uistinu nemaju kamo.
Iz kakvih obitelji djeca najčešće dolaze u Izvor?
Uglavnom je riječ o roditeljima s puno osobnih problema, koji su i sami imali negativna iskustva neadekvatnog odgoja kada su bili mali. Čest je problem da zanemaruju djecu, zlostavljaju, ili su ovisnici. Alkoholizam je u našem društvu veliki problem. Najmanje imamo djece koja nemaju roditelje. Vrlo je zanimljivo da se radi o generacijskom nemaru, odnosno nebrizi roditelja jer se prezimena obitelji koja kod nas dolaze znaju ponavljati.
RAD NA TERENU I S OBITELJI
Koliko sada imate korisnika?
Trenutno imamo 50 djece koja su u programu poludnevnih boravaka i dolaze s područja Crikvenice, Vinodolske općine i Novog Vinodolskog te Brinja. U Centar Izvor Selce dolaze nakon škole, a radi se o djeci koja dolaze iz rizičnih obitelji (siromaštvo, samohrane majke, problemi u obitelji). U Centru borave nakon nastave, sudjeluju u programima koji im pomažu u učenju pa do podrške kroz jačanje samopoštovanja, brojnih radionica, organiziranog slobodnog vremena. Puno radimo i s njihovim obiteljima, jačamo ih, odnosno odlazi se na teren. Po meni to je pravi socijalni rad u zajednici. Roditeljima čak pomažemo da se zaposle, da se doškoluju i slično.
U organiziranom stanovanju uz sveobuhvatnu podršku imamo šestero djece te troje u organiziranom stanovanju uz povremenu podršku u stanovima u Crikvenici i Rijeci. Dajemo podršku i za oko 40 udomiteljskih obitelji i otprilike toliko i za udomljenu djecu kroz individualni i grupni tretman te superviziju. Udomitelji su nam s područja cijele županije. Uz uslugu savjetovanja i pomaganja za obitelji gdje vodimo skrb za dvadesetak korisnika, mi kuhamo i dostavljamo obroke za 40 starijih i nemoćnih osoba s područja Crikvenice i Općine Vinodolske, kroz projekt pomoć u kući. Tako da Centar Izvor Selce trenutno daje podršku za oko 150 korisnika.
Kako funkcionira program udomiteljske obitelji?
S ovim programom počeli smo kada je krenuo postupak smanjenja broja djece u ustanovi. Tada to nije bilo kod nas razvijeno. Čitav koncept je baziran na tomu da udomiteljska obitelj dobije podršku. Važno je da dijete nema iskustvo institucije. U našoj županiji je 40 udomiteljskih obitelji, a potrebno nam je barem još toliko. Udomitelji ne rade taj sjajan posao sigurno zbog novca, jer je naknada za tu uslugu nekih 2.500 kuna mjesečno. Isto tako, treba imati na umu da za to vrijeme dijete – koje je kod udomitelja – ostaje u kontaktu sa svojim biološkim roditeljima.
Kako se postaje udomiteljska obitelj?
Sve informacije o tome kako postati udomitelj se mogu dobiti u našoj ustanovi ili u nadležnom Centru za socijalnu skrb. Potrebna je edukacija, nakon koje se dobije licenca za udomitelja. U našoj županiji to nije komplicirano i što je najbitnije udomitelji imaju stalnu podršku stručnih radnika jer se ponekad radi i o djeci koja imaju puno emocionalnih problema.
DUG PROCES
No, komplicirano je posvojiti dijete. Uočava se trend posvojenja djece iz drugih zemalja?
Da, kod nas nije baš jednostavno posvojiti dijete. U Hrvatskoj se malo djece posvoji, no mi se time ne bavimo, već Centri za socijalnu skrb. A kada je riječ o posvojenju djece iz drugih zemalja – mislim da su ljudi nestrpljivi. Ne žele čekati godinu – dvije. Mislim, ja sam za to da to traje, ali ipak ne toliko. To je velika stvar za dijete jer ono i pravno postaje dio te obitelji. No, hoće li se dogoditi ta kemija obitelji – mi to ne znamo. Kod nas ne postoji podrška posvojiteljima, kao što to postoji za udomiteljske obitelji, a radi se o istoj djeci.
Koja bi po vama bila najbolja opcija za dijete – dom, posvojenje ili udomljenje?
Najbolje bi za sve bilo da toga nema. No, nisu sve obitelji savršene i neće svi uspjeti odgojiti dijete tako da će potreba za našim uslugama uvijek biti. Mislim da bi se trebalo više raditi s obiteljima, općenito i da izdvajanja ima što manje.
Studentski centar Rijeka već nekoliko godina studentima kojima su oba roditelja umrla, nestala ili nepoznata, studentima koji su bili smješteni u domove socijalne skrbi ili u udomiteljske obitelji kao i nekim drugim skupinama studenata u posebno nepovoljnom položaju, smještaj naplaćuje po znatnoj nižoj cijeni u odnosu na druge studente. Primjerice, u Studentskom naselju “Ivan Goran Kovačić” ta cijena iznosi 250 kuna a u Studentskom naselju “Trsat” 300 kuna mjesečno.
Veleučilište u Rijeci sklopilo je ugovor o suradnji s Centrom Izvor temeljem kojeg daje podršku budućim studentima odnosno mladima na izlasku iz alternativne skrbi. Pomoć nije samo materijalna, već i mentorska. Studenti koji imaju probleme uvijek se mogu obratiti i Sveučilišnom savjetovališnom centru, čije su usluge besplatne. Više na https://www.ssc.uniri.hr/hr/. Doprinos daje i Sveučilište u Rijeci primjerice, podržavajući projekt “Moje mjesto pod suncem” (program Udruge Centra za kulturu dijaloga), a tu su i stipendije za studente slabijeg socioekonomskog statusa.
