Povodom Svjetskog dana zdravlja ugostili smo pročelnika Katedre za socijalnu medicinu i epidemiologiju, prof.dr. sc. Tomislava Rukavinu.
Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju djeluje u sklopu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od njegovog osnutka 1955. godine.
Bila je to prilika da porazgovaramo o zdravlju, dostupnosti zdravstvene skrbi u Hrvatskoj, ali i korona virusu te utjecajima pandemije na društvo.
Zdravstvo dostupno svima
Ove godine tema Svjetskog dana zdravlja bila je „Zdravstvo dostupno svima“. Je li hrvatsko zdravstvo uistinu dostupno svima?
Generalno gledano postojeći zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj je dostupan svima. Naravno da, kao i u bilo kom drugom zdravstvenom sustavu, postoje i određena odstupanja od ovog pravila i da uvijek postoji mjesta za poboljšanje. Pitanje dostupnosti je ovisno o brojnim čimbenicima od kojih je dobar dio izvan sustava zdravstva. Samo ilustracije radi navest ću primjer nedostatka određenih zdravstvenih kadrova u pojedinim, posebno manjim sredinama, što je uvjetovano smanjenim interesom kadrova za životom u takvim sredinama. S druge strane na dostupnost utječu i nepovoljna demografska kretanja te brojni drugi čimbenici. Dakle, radi se o jednom izuzetno slojevitom problemu koji traži temeljitu analizu i traženje odgovora u širem društvenom kontekstu.
Strateška reorganizacija – važna
Javno zdravstvo nekada i sad. Gdje uočavate pomake, a gdje vidite prostor za poboljšanje? Koji su naši aduti?
Javno zdravstvo kao sustav zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj razvijao se i nekad, a i sad se razvija u skladu sa svjetskim trendovima. Trebamo znati da je medicina jedno područje koje se izrazito brzo razvija zahvaljujući novim znanstvenim spoznajama te ubrzanom razvoju tehnologije. Naravno da takav razvoj medicine ima svoju cijenu. Unatoč tome, mogao bih zaključiti kako je velika većina tih dostignuća našla svoje mjesto i kod nas. I to je dobro. Ono što po meni nije bilo dobro ni nekada niti je dobro sada je činjenica da se brojni segmenti zdravstvenog sustava razvijaju stihijski, često pod utjecajima drugih čimbenika koji ne dolaze od strane struke. I upravo u tome vidim našu priliku i najveće adute. Ukoliko se krene u stratešku reorganizaciju i racionalizaciju sustava utemeljenu na struci, javni zdravstveni sustav ima izgleda da stane na zdrave noge i da se dalje razvija.
Jeste li zadovoljni koliko Hrvatska ulaže u javno – zdravstvenu skrb?
Moj je stav kako nije presudno koliko, već kako ulažemo u javnu zdravstvenu skrb. Pitanje kvalitete ulaganja naslanja se na odgovor na prethodno pitanje. Osobno ne mogu reći da sam zadovoljan s tim aspektom. I zdravstveni kao i brojni drugi sustavi u hrvatskom društvu traži temeljitu, sveobuhvatnu i brzu stručnu analizu postojećeg stanja što nam treba poslužiti kao polazna osnova za kreiranje dugoročne zdravstvene strategije i politike koja će biti obvezujuća za bilo koju sadašnju ili buduću političku opciju na vlasti. A statistika nam uglavnom daje kvantitativne pokazatelje koji se, na žalost vrlo često prigodno prikazuju i tumače.
Neki problemi nisu od jučer
No, kako ostvariti dostupnost zdravstva kada primjerice veledrogerije zbog duga prijete bolnicama da će obustaviti isporuku lijekova ili se kroz medije najavljuje mogućnost poskupljenja osnovnog zdravstvenog osiguranja. Dugovi bolnica su veliki, taj problem je kroničan, državna blagajna prazna.
Sustav zdravstva i zdravstvenih usluga se može i treba sagledavati s različitih strana. S jedne strane možemo tvrditi kako zdravlje, pa tako i zdravstvenu skrb ubrajamo u kategoriju prava svakog građanina. S druge strane zdravstvo je i gospodarska grana koja je podložna svim zakonitostima tržišne ekonomije koja je trenutno dominantna u svjetskim razmjerima. Problemi koje spominjete nisu od jučer i na žalost su posljedica kroničnog nepostojanja ranije spomenute dugoročne strategije i politike sustava zdravstva. Kako sam i ranije spomenuo, spomenute strategije i politike trebaju biti donesene konsenzusom svih relevantnih političkih opcija te svih zainteresiranih dionika, a trebaju, između ostalih, dati odgovore na nekoliko vrlo jednostavnih pitanja. Prvo pitanje se odnosi na količinu sredstava koju možemo i koju smo spremni izdvojiti za zdravstvo, ili kao pojedinac ili kao društvo u cjelini. Drugo pitanje se odnosi na količinu i kvalitetu usluga koju za tu količinu sredstava možemo dobiti. I treće, po meni najznačajnije pitanje je, kako ćemo osigurati optimalno trošenje tih sredstava? I upravo u ovom potonjem vidim najveći problem i razlog dugogodišnjem gomilanju dugova zdravstvenog sustava. U tri desetljeća povijesti naše države svjedočili smo višekratnim pokušajima sanacija zdravstvenog sustava koje su, na žalost rješavale samo posljedice ali ne i uzroke nastajanja spomenutih problema. Držim kako je krajnje vrijeme da se takvo stanje promijeni.
Tu je još i pandemija koronavirusa. Trenutna ravnopravnost u zdravlju ogleda se i u količinama cjepiva koje su na raspolaganju određenim zemljama: neki su dobili više, a neki manje. Kao Vi gledate na sve to?
Mislim da nam je svima jasno da živimo u svijetu koji je i po ekonomskom i po političkom značenju i utjecaju pojedinih zemalja duboko podijeljen. Osobno mi spomenuta neravnopravnost nije po volji i nije mi prihvatljiva, ali mi je razumljiva.
Izazovi zdravstva
Osim što nam je populacija sve starija, to se događa i s liječnicima. Tu je i problem odlaska stručnjaka u zemlje EU -e ili prelaska istih u privatnu praksu. Zdravstvo kao da nikad prije nije bilo pred većim izazovima.
Izazovi za zdravstveni sustav su naravno veliki. Međutim, rješenja uvijek ima. Samo ih je potrebno početi tražiti. I to što prije.
Koje će biti potrebe građana nakon što pandemija završi i kako se za sve to period prilagođava naše zdravstvo?
Na ovo pitanje je u ovom trenutku vrlo teško dati precizan odgovor. Pandemija će sigurno ostaviti posljedice i po zdravlje pojedinaca, ali cjelokupnog stanovništva, pa i na zdravstveni sustav. Osobno vjerujem u naš zdravstveni sustav. Poučen iskustvom Domovinskog rata, kada je zdravstveni sustav pokazao visoku razinu sposobnosti prilagodbe na jednu ekstremnu situaciju vjerujem kako će se znati prilagoditi i ovim okolnostima.
(pripremila: Ljiljana Hlača, fotografija: privatna zbirka sugovornika)
