Rješenje treba biti na tragu da studentski centri opstanu i ne odu u sanacije s jedne strane, a s druge da cijene studentima budu prihvatljive odnosno da njihovi budžeti to mogu izdržati, odnosno prihodi njihovih roditelja. Epidemija nam nikako ne ide na ruku jer su prihodi većine centara u padu, ali ni epidemija neće trajati vječno – Nenad Milijaš.
Inflacija u zemlji odnosno rast cijena hrane i energenata kao posljedica pandemije u svijetu trenutno je top tema i za sada nema djelatnosti u gospodarstvu koje nije najavilo poskupljenje. No, na svu sreću visokoobrazovanje ni krajnje usluge studenata kao što su prehrana i smještaj za sada nisu na toj listi.
No, što to zapravo znači za poslovanje studentskih centara i kako bi se ove ustanove trebale prilagoditi ovoj situaciji – otkriva nam naš gost predsjednik Zajednice studentskih centara Republike Hrvatske Nenad Milijaš, mag.inf, inače ravnatelj Studentskog centra Varaždin.
Inače, Zajednica studentskih centara RH je sporazumno udruženje svih studentskih centara, a cilj im je zajedničko rješavanje pitanja vezanih uz njihovu djelatnost.
Vrijeme je od inflacije – to jest rasta cijena hrane. Što mislite kako će se sve to odraziti na studentski standard odnosno na samo poslovanje studentskih centara, općenito? Što je već sada uočeno? Što veli teren?
Svakodnevno smo suočeni s najavama povećanja cijena dobavljača ili otkaza ugovora, zbog čega smo prisiljeni provoditi nove postupke javne nabave. Podaci koje šalju pojedini centri, vezano uz nove, veće cijene dobivene na natječajima, nisu optimistični. Govorim o cijenama namirnica za restorane. Još veći šok nas čeka s cijenama energenata pogotovo struje i plina. Neki centri su proveli nove postupke javne nabave za struju i dobili cijene veće od 40 do 240 posto, a plin čak do 350 posto veće cijene. Studentski centri kao ustanove koje skrbe o standardu studenata i svojih radnika imaju tešku situaciju, s jedne strane radnici studentskih centara ne dobivaju plaću iz proračuna već iz prihoda svojih djelatnosti (smještaj, prehrana i zapošljavanje studenata), a s druge strane teret povećanja cijena ne možemo u cijelosti, kao npr. trgovina i uslužne djelatnosti, prebaciti na korisnike odnosno kupce, jer su korisnici naših usluga studenti.
Nužno će biti pronaći rješenje u razgovorima s našim osnivačima, a to su sveučilišta i veleučilišta, s državom, odnosno Ministarstvom znanosti i obrazovanja te studentima, odnosno Hrvatskim studentskim zborom i studentskim zborovima sveučilišta i veleučilišta. Do sada smo uvijek uspjeli iznaći rješenja za sve situacije pa ćemo i za ovu. Uopće ne sumnjam u to. Rješenje treba biti na tragu da studentski centri opstanu i ne odu u sanacije s jedne strane, a s druge da cijene studentima budu prihvatljive odnosno da njihovi budžeti to mogu izdržati, odnosno prihodi njihovih roditelja. Epidemija nam nikako ne ide na ruku jer su prihodi većine centara u padu, ali ni epidemija neće trajati vječno.
Zajednica studentskih centara je u kolovozu prošle godine predložila Ministarstvu obračunsku cijenu za 2022. godinu u visini od 26 kuna. Dakle, 10 posto manju od cijena iz 2017. godine, još uvijek nismo dobili odgovor.
Smještaj i prehrana – osjetljiva tema
U redu, znači za studentske centre veliki je problem taj što su cijene jelovnika i smještaja godinama iste. Nije lako u takvom okruženju poslovati…
Da, Pravilnik za prehranu je rađen 2012. godine na bazi cijena iz 2011. godine, a stupio je na snagu 2013. godine. Tada je dogovoreno da obračunska cijena meni obroka bude 22.60 kn, te da student plaća 6,50 kuna, a država preostali dio. Treba priznati da je to najizdašniji model financiranja studentske prehrane u Europi i na tome svi trebamo biti zahvalni državi odnosno Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a pogotovo studenti i njihovi roditelji. Te cijene su u Pravilniku utvrđene do kraja kalendarske godine 2014. (čl. 9. st. 1.) dok se u čl. 9. st. 2. propisuje da će “Počevši od kalendarske godine 2015. Ministarstvo za svaku kalendarsku godinu donositi posebnu odluku o obračunskim cijenama iz st. 1. ovog članka.” I tu nastaje problem.
Studentski centri uredno dostavljaju nove jelovnike s novim cijenama, ali Ministarstvo ne mijenja cijene odnosno Pravilnik. Primjera radi 2017. godine prosječna cijena meni obroka u studentskim centrima je bila 29,00 kuna, a podmiruju nam se troškovi do 22,60 kuna. Zajednica studentskih centara je u kolovozu prošle godine predložila Ministarstvu obračunsku cijenu za 2022. godinu u visini od 26 kuna.
Dakle, 10 posto manju od cijena iz 2017. godine, još uvijek nismo dobili odgovor. U međuvremenu se dogodilo, što se dogodilo s cijenama, i uslijed svakodnevnog povećanja cijena nitko ne zna koja će stvarna cijena meni obroka biti za mjesec dana, a kamoli iduće godine. Što se tiče smještaja, cijene nismo dirali do sada, no što će biti na jesen nitko ne može reći. Ja sam definitivno zadnji koji bi te cijene dirao. Govorim kao odgovorna osoba Studentskog centra u Varaždinu. No cijene smještaja su različite od centra do centra, kao i povećanja energenata pa je o tome stvarno nezahvalno pričati u ovom momentu.
No, sama tema rast cijena studentske prehrane i smještaja – vrlo je osjetljiva..
Uvijek je bila i bit će. Zato sam i rekao na početku da je to pitanje koje će se rješavati na razini studentski centri-sveučilišta/veleučilišta – država/ministarstvo – studenti/studentski zborovi te da dogovor treba biti takav da nikoga ne odvuče u ponor.
Idemo malo konkretno. Recimo, cijene jestivih ulja u Hrvatskoj najviše su u posljednjih 13 godina…Litra ulja jednog hrvatskog proizvođača u trgovačkom centru u Rijeci košta 16 kuna. Riječ je o maloprodajnoj cijeni. Kako ste se Vi u Varaždinu doskočili recimo ovom problemu – nabavci ove sirovine koja se puno troši? A da ne govorimo o drugim artiklima. Centri su veliki potrošači i mesa, i voća, povrća…
Studentski centri su obveznici javne nabave. Mi prema dogovoru neke nabave provodimo zajednički, na nivou države ili regije, a neke samostalno. Tako mi u Varaždinu neke nabave provodimo samostalno, a neke zajedno sa Studentskim centrom u Zagrebu. Konkretno za ulje je cijena skočila s 9 na 13 kuna, odnosno više od 46 posto.
Vjerujete li da će u jednom trenutku, ali ove godine ipak doći i do smirivanja cijena i pada globalnog indeksa cijena hrane?
Teško je to prognozirati, na to utječe više faktora, ali puno toga će ovisiti i o epidemiji kao i o uvođenju eura, tek nakon toga bi moglo doći do stabilizacije cijena.
Drugi veliki problem je što nam je najveći broj radnika u ugostiteljstvu, a oni su traženi i dobro plaćeni na tržištu u Hrvatskoj, a pogotovo u EU (Italija, Austrija…). Te destinacije su, kako gdje, na sat vožnje. Znači radnik može živjeti u Varaždinu i svaki dan putovati u Sloveniku oko 20 minuta voženje ili Austriju (ili jedan sat). Nama se na zadnjem natječaju za kuhinju nitko nije javio (imali smo samo telefonski upit radi li se vikendom).
Sve manje studenata
I dalje smo u crnom tonu :). Naime, u travnju ide i poskupljenje energenata, a ove godine ulazimo još i u eurozonu – pa će inflacija biti još veća. Što u takvom okruženju zapravo možemo očekivati?
Ma nije s cijenama sve tako crno kako izgleda, mi ovdje pričamo o problemima koje ćemo na ovaj ili onaj način riješiti i opet ćemo ući u kakvu – takvu stabilnost. No puno veći problem je što mi nažalost svake godine imamo sve manje studenata. Za koga ćemo mi raditi, koga će učilišta upisivati?
Nama koliko, toliko stabilnost u poslovanju donosi posredovanje u obavljanju studentskih poslova, no pored smanjenja broja studenata koji upisuju fakultet u pojedinim centrima opada i broj studenata koji žele raditi preko Student servisa. Ponuda poslova je puno veća nego potražnja.
Zakonom o obavljanju studentskih poslova je ugrađen mehanizam minimalne studentske satnice koja je za 2021. godinu iznosila 26,56 kuna. Mnogi poslodavci su nudili puno veću satnicu, ali nismo imali koga poslati. Bojim se da ćemo se s vremenom sve manje moći oslanjati na prihode od posredovanja u obavljanju studentskih poslova, a sve više ćemo morati voditi brigu o tome da nam svaka naša djelatnost bude samoodrživa, ako želimo opstati. Želim reći da s vremenom više nećemo moći gubitke u poslovanju studentske prehrane ili smještaja pokrivati iz prihoda student servisa kao do sada. Ponovo ponavljam, a mnogi to zaboravljaju, radnici studentskih centara ne primaju plaću iz proračuna. Drugi veliki problem je što nam je najveći broj radnika u ugostiteljstvu, a oni su traženi i dobro plaćeni na tržištu u Hrvatskoj, a pogotovo u EU (Italija, Austrija…). Te destinacije su, kako gdje, na sat vožnje. Znači radnik može živjeti u Varaždinu i svaki dan putovati u Sloveniju a to je oko 20 minuta vožnje ili u Austriju (to je jedan sat). Nama se na zadnjem natječaju za kuhinju nitko nije javio. Doduše, imali smo samo telefonski upit radi li se vikendom.
Bojim se da ćemo se s vremenom sve manje moći oslanjati na prihode od posredovanja u obavljanju studentskih poslova, a sve više ćemo morati voditi brigu o tome da nam svaka naša djelatnost bude samoodrživa, ako želim opstati. Želim reći da s vremenom više nećemo moći gubitke u poslovanju studentske prehrane ili smještaja pokrivati iz prihoda student servisa kao do sada. Ponovo ponavljam, a mnogi to zaboravljaju, radnici studentskih centara ne primaju plaću iz proračuna.
EU fondovi
Što Zajednica SC -a u ovoj godini planira još poduzeti. Koji su Vam daljnji planovi za rad?
Uh, puno toga. Promjena Pravilnika za prehranu je prioritet, uvođenje kalkulatora za prikaz nutritivnih vrijednosti i alergena u prehrani, zatim prelazak na novi softver za studentske kase, dualno prikazivanje cijena (uvođenje eura), razrada modela za online prijave za studentske domove: bez papira – u suradnji s MZO i SRCE, i to ove ili iduće godine), elektroničko izdavanje i elektroničko potpisivanje ugovora za obavljanje studentskih poslova. Tu će studentima biti potrebna nova osobna iskaznica. U Varaždinu je uvedeno prošle godine, slijedi u drugim centrima, ali treba omogućiti i e-učlanjivanje, a tu je i borba za sredstva iz EU fondova za gradnju novih objekata u studentskom standardu. No, najvažnije je da ostanemo zdravi i normalni, a problema je uvijek bilo i bit će ih. Mi smo tu da ih zajedno rješavamo. Gdje postoji volja postoji i način 🙂
(razgovor; Ljiljana HLAČA, foto: arhiva-Vanja KORICA)
