Izv. prof. mr. art. Hrvoje Urumović novi je dekan Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a svoju će dužnost preuzeti početkom akademske godine. Hrvoje Urumović djeluje u području likovnih umjetnosti, a pretežito se radi o kiparstvu.
Okarakteriziran je kao ponajbolji suvremeni kipar portretist današnjice, a Riječanima je možda najpoznatiji kao autor replike dvoglavog orla koji je vraćen na Gradski toranj 2017. godine. Kiparstvo je diplomirao 2000. godine, a 2003. godine završio je poslijediplomski studij na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, Ljubljana, gdje je stekao zvanje magistra umjetnosti.
Mandat dekana povod je ovom razgovoru na našem portalu.
Akademija je relativno mlada sastavnica riječkog Sveučilišta. Jeste li zadovoljni razvojem iste, na što ste osobito ponosni i koji su potencijali jedne ovakve ustanove u vremenu koje sve više „gura“ STEM područja, a sve u svrhu kasnije zapošljivosti polaznika?
Da, Akademija je zaista još uvijek mlada sastavnica Sveučilišta, no mislim da je za proteklih sedamnaest godina ipak ostala malo premlada. Stoga kada me pitate da li sam zadovoljan, ne mogu potpuno jednoznačno odgovoriti. Imati umjetničku Akademiju kao sastavnicu Sveučilišta, mislim da je izuzetni značajno postignuće. Akademija se razvila do te mjere da je rame uz rame s ostalim Akademijama u Republici Hrvatskoj i da redovito upisuje studente na svoje postojeće studijske programe na preddiplomskom i diplomskom studiju.
Jasno je da je osnutak i razvoj jedne umjetničke visoke škole pri primarno znanstvenom Sveučilištu prepun specifikuma, posebice kada se radi o području primijenjene umjetnosti. U toj činjenici nalazim i dijelom opravdanje za neka moguća nesnalaženja u razvoju naše mlade Akademije. Ja sam također kao mladi asistent, a kasnije nastavnik, sa svojim kolegama dozrijevao s našom Akademijom što mi je pomoglo uvidjeti stvarne potrebe i njene mogućnosti. Područje primijenjenih umjetnosti je danas zaista veliko i kao takvo je raznoliko “uparivo” s raznim drugim djelatnostima… Zato kada me pitate za potencijal naše ustanove u vremenu koje „gura“ STEM područja, reći ću slijedeće.
Iako STEM područje nije primarna sfera interesa za umjetničku djelatnost, mogućnosti umjetničkog djelovanja vezana uz ta područja su zaista brojna. To ne znači kreiranje umjetnosti po primarno tehnološkom ili znanstvenom ključu, ali primijenjeno umjetničko područje koje npr. uključuje oblikovanje za danas sveprisutne video igre, filmsku industriju, objekt i produkt dizajn, je jasno vezano za sve ono što suštinski znači STEM. U tom kontekstu, odgovornost sveučilišnih studija u smislu mogućnosti zapošljavanja i poželjnosti zanimanja je i na Akademiji.
Kolega prof. Aljoša Brajdić je prije otprilike godinu dana, zajedno sa mnom, inicirao jedan program koji je upravo na tom tragu koji podrazumijeva umjetničko kreiranje uz pomoć novih tehnologija i to za područje virtualne stvarnosti. Nema sumnje kako će, u skoro vrijeme , biti još sličnih projekata.
Koji razvojni projekti će obilježiti Vaš mandat koji počinje u listopadu ove godine? Što studenti i profesori mogu očekivati?
Kao kandidat za dekana predstavio sam svoj pisani program. Naravno, on se prije svega sastoji od popisa želja i iskustva predavača , pa zato kao takav ne može do u tančine pojasniti smjer i način razvoja.
Ali, smisao je osigurati, ili da kažem, doraditi platforme i mehanizme za inoviranje postojećih studijskih programa i implementaciju novih. Ako bi u sljedećem mandatu te platforme, kako sam ih sada nazvao, pokazale praktičnost, mislim da nije neskromno reći kako bi to već bio značajan uspjeh. Naravno, povoljno radno okruženje i zadovoljstvo studiranjem je nešto što je imperativ svakom čelniku institucije i to je ono što je pod znakom jednakosti za svaki uspjeh.
U posljednje vrijeme puno se govori o tomu kako je sve manje studenata odnosno Fakulteti postaju ustanove koji se moraju izboriti za svakog upisnika, a u svrhu svoje održivosti. Kako će se Akademija postaviti tim trendovima, koji su njeni aduti?
Atraktivnost studija znači užitak u učenju i vizija izvjesne budućnosti, te mogućnost osobnog razvoja na svim poljima. Imajući to u vidu i polaznici studenti i njihovi roditelji birat će željeni Fakultet. Mogućnost studiranja, odnosno olakšana mogućnost studiranja i izvan Hrvatske , sve studijske programe i njihove matične fakultete stavlja u položaj da se bore za svakog studenta.
U skladu s navedenim, Akademija primijenjenih umjetnosti ima komparativnu prednost u odnosu na ostale umjetničke akademije. Barem ja to tako vidim. Pojašnjenje za to je u Vašim ranijim pitanjima i mojim odgovorima, a to je upravo ono primijenjeno što nudi ova Akademija svojim studentima. Riječka Akademija, njegujući tu djelatnost i razvijajući se na tom polju odgovorit će u skladu s vremenom u kojem radi.
Aktualna dekanica prof. Letricija Linardić osmislila je i uspostavila mogućnost otvaranja Akademijinih centara koji služe i za obavljanje nenastavne djelatnosti i moguće prihodovanje, ali i pomažu i vidljivosti u zajednici i kao poziv novim studentima i polaznicima cjeloživotnog obrazovanja. Svakako ću nastaviti raditi na formiranju i jačanju Akademijinih centara koji će u suradnji s Akademijinim odsjecima realizirati sve ono dobro zamišljeno , te na taj način privući i neke nove studente.
Što će biti s glumom? Idete i ove godine s time?
Upis studenata na prvu godinu preddiplomskog studija, program glume i mediji je predviđen i u planu za nadolazeću akademsku godinu. Naravno kao i mogućnost upisa na sve ostale studijske programe preddiplomskog i diplomskog studija na našoj Akademiji.
Grafički dizajn je vjerojatno vaš najpopularniji program. Hoće li se tu što mijenjati po pitanju kvota?
Da, Grafički dizajn je trenutno naš najupisivaniji program, a revidiranje kvota za koje me pitate će se vjerojatno događati na cijeloj Akademiji primijenjenih umjetnosti, bilo da se radi o studentskim programima, programskim modulima ili samim kolegijima. Način na koji će se to dogoditi i kolike će te kvote bit će predmet budućih sastanka i rasprava, analiza i želja razvoja naše Akademije.
Koje predmete predajete na Akademiji?
Na Akademiji predajem dvanaest jednosemestralnih kolegija iz područja kiparstva. Od toga je osam kolegija na drugoj godini preddiplomskog studija programa primijenjene umjetnosti modula kiparstvo i četiri kolegija na diplomskom studiju studijskog programa primijenjene umjetnosti, modula kiparstvo. Dakle, sve kiparstvo.
...po završetku Vašeg mandata voljeli biste da…
Volio bih da Akademija bude prepoznatljiva, poželjna, ugledna, perspektivna, etablirana, uvažena, snažna visokoškolska ustanova i centar kulture i umjetnosti prepoznatljiv u našim okvirima i šire. Volio bih da alumni riječke Akademije budu traženi i cijenjeni umjetnici i stručnjaci u svjetskim razmjerima. Na putu će biti svakojakih poteškoća prepreka, prilično sam svjestan toga iako sigurno ne svega, no to tako mora biti. Trudit ću se , radit ću, ovo je moja Akademija i moji studenti. Prenositi znanje studentu koji ga želi je najljepši mogući posao i kada imate takvog studenta sami si produžavate radno vrijeme jer vas to ispunjava i čini vrjednijim samima sebi.
Djelujte u području kiparstva te se bavite svim vidovima oblikovanja u prostoru. Možete nam nešto više reći kako je započeo Vaš stvaralački put, kako nastaju radovi, koje materijale preferirate?
Odrastao sam osamdesetih i devedesetih godina i iz tog vremena na mene su posebno utjecali strip i film. Kako to da sam krenuo u kiparstvu ne znam ni sam, ali od uvijek sam volio raditi rukama, pa mi je valjda i ta činjenica odredila i medij u kojem djelujem. Svaki rad započinjem na različit način.
Inicijalne ideje rađaju se na raznim mjestima i različitim okolnostima. Moć prepoznavanja potencijalno vrijedne ideje ne može se definirati. Ali, to ide uz naš karakter, svjetonazor, temperament, obiteljsku indoktrinaciju itd. Materijali u kojima radim su zaista različiti. Od kaširanog papira, do bronce i zlata. Ipak nekako, možda najviše, radim u plastici. To je materijal koji mi je optimalan u smislu trajnosti, brzine produkcije i financiranja. Nakon likovne akademije puno sam radio u kamenu, često za druge, tada starije etablirane kipare, ali i na očuvanju i rekonstrukciji kulturne baštine.
Što je po Vama ključno u nastanku umjetničkog djela? Da li to prepoznajte u studentima? Da li ste uočili razliku u stvaranju sada i nekada kada ste vi recimo bili student. Ako da – u čemu je riječ?
Ideja je sve. Posebice kada realizacija traži dugu i skupu produkciju. Ideja vam mora biti toliko značajna i vrijedna da vas održi kreativnim i dosljednim za vrijeme izrade umjetničkog djela. Meni je to najvažnije. Kada to prepoznam u studentu potičem to koliko god mogu. Poticanje odgovornosti kod studenta prema vlastitoj ideji rezultira i uspješnom konzumacijom umjetničkog djela. Bez obzira koje vrste ono bilo.
Naravno da razlike postoje od vremena kad sam ja studirao i ovog današnjeg. U vremenu ekspanzije društvenih mreža i lake dostupnosti svakog mogućeg sadržaja teško je ostati zadivljen i konzumentu i umjetniku. Ne govorim ovo s neke elitističke pozicije koja mi je, iskreno izuzetno strana, ali devalvacija kulturnog sadržaja uopće, je realnost. U toliko je izazov obrazovanja u umjetnosti i kulturi danas još veći.
Tko kupuje danas umjetnost, skulpture. Postoji li tržište za to u Hrvatskoj?
Kada je riječ o kupovini umjetnosti, a posebice skulpture u Hrvatskoj, situacija se stalno mijenja. Skulpture se jasno prodaju manje neko recimo slike, jer je njihova izrada skuplja i dugotrajnija. Ali tržište postoji. Zato ima smisla obrazovati se u ovom području. Imati kupca za svoje djelo autoru znači više od financijske dobiti, iako je ona sama apsolutno važna. Prvi put kada kao mladi autor doživite da je netko spreman platiti za vaše djelo da bi ga imao i u njemu uživao poseban je osjećaj. Ali i svaki put nakon toga je jako dobro.
Čiji rad trenutno pratite i zašto?
Ovo mi je možda i najteže pitanje, iz više razloga. Kao prvo, pratiti nečiji rad je meni čudna kategorija i nije mi baš svojstvena. Postoje ona umjetnička djela, filmovi, knjige, pjesme koji se poklope s mojim umjetničkim habitusom i trenutnim afinitetima. Moram priznati da se više napajam umjetnošću koja nije direktno vezana za likovno područje. Ali od likovnjaka, izdvojio bi kolegu Svena Klobučara i njegove crteže koji su me se prilično dojmili. On je moj prijatelj i kolega kipar i jako mi se sviđa način na koji dozrijeva u svojoj nezrelosti. Lijepo je vidjeti da umjetnik ovako živi sam sa sobom.
Hobi nakon umjetnosti? Postoji li to uopće kod umjetnika? 🙂
Pitati umjetnika za hobi? Znate, hobije uglavnom imaju ljudi koji se bave nekim drugim zanimanjem. Većini je upravo umjetnost hobi. Ali eto, mi umjetnici sami sebe moramo nagnati i natjerati da se ozbiljno bavimo svojim hobijem i da to neki drugi ljudi dožive bar malo ozbiljnije. Pa eto tako i bavljenje umjetnošću, kao primarnim zanimanjem, zna se stvoriti zasićenost. I dođu neke krize i potrebe za nečim drugim i različitim. Puno umjetnika kuha ili odlaze u ribolov, dok ja opet volim raditi rukama. Jedno vrijeme sam intenzivno „slagao“ neobične bicikle po svojoj ideji. Čak sam se bavio mišlju o brendiranju. Ali to bi tad prestao biti hobi, i odlučio sam za sada to ne napraviti kako bi uživao u tim svojim meni dragim trenucima.
(ljiljana HLAČA; leda LISTEŠ ČARGONJA)
