Pripremamo i Logopedski centar odnosno riječ je o ambulanti Zavoda za audiologiju i fonijatriju KBC -a. U tom Centru čije se otvorenje očekuje uskoro, logopedske usluge za građane će biti dostupne putem uputnica liječnika obiteljske medicine, a ujedno se radi o prostoru gdje će studenti moći imati praksu – dr. sc. Zdravko Kolundžić.
Sveučilište u Rijeci od akademske godine 2020./2021. ima novi preddiplomski sveučilišni studij Logopediju. Trenutno je riječ o najpoželjnijem studiju u Hrvatskoj. Njega vodi dr.sc. Zdravko Kolundžić, a u razgovoru za naš portal govori o prvih pet mjeseci ovog projekta te općenito o logopedskoj struci.
Dr. sc. Zdravko Kolundžić magistrirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao na Odsjeku za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iza sebe ima bogato radno iskustvo u području logopedije te je autor mnogih znanstvenih i stručnih radova.
Rijeka je drugi grad u Hrvatskoj koja provodi obrazovanje za jedno trenutno deficitarno zanimanje. Kakve su impresije studenata? Kako ste Vi zadovoljni?
– Sve ide prem planu, Dosta smo se brzo organizirali, naravno zahvaljujući pomoći svih sastavnica Sveučilišta u Rijeci. Riječ je o preddiplomskom studiju, a što znači da ima puno predmeta suradničkih struka – iz područja biomedicine, psihologije i drugo. Kako nedostaje logopeda u Hrvatskoj – nedostaje i nastavnika iz tog područja. Ankete studenata potvrđuju njihovo zadovoljstvo Studijem što je još jedan razlog našega zadovoljstva.
Kako ste riješili problem nastavnika?
-U tijeku su javni natječaji za izbor nekoliko djelatnika.
NISKE KVOTE
Zbog čega je u Hrvatskoj logopedija postala tako poželjan studij, a ujedno je i deficitarna?
-Zbog niskih upisnih kvota i zbog činjenice što se do prošle godine mogla studirati jedino u Zagrebu. Kvota je za cijelu državu iznosila 50 studenata, a prije je bila 30. Prošle je godine na ERF -u povećana na 80. U Rijeci logopediju trenutno studira 30 studenata i oni će za tržište rada biti spremni za pet godina.
U Rijeci logopediju trenutno studira 30 studenata i oni će za tržište rada biti spremni za pet godina – dr.sc. Zdravko Kolundžić.
Možete nam nešto reći o strukturi studija, o predmetima. Da li ste uspostavili suradnju s primjerice Zavodom za audiologiju i fonijatriju pri KBC -u ili recimo s Dnevnim centrom za rehabilitaciju Slava Raškaj? Logopedima je jako važna praksa.
·-I tu smo se izvrsno pozicionirali. Svi su jako spremni na suradnju i vrlo susretljivi. Imam 30 godina radnog staža, a Rijeku mogu izdvojiti kao mjesto gdje čovjek može ostvariti suradnju na način kakva treba biti. Pripremamo i Logopedski centar odnosno riječ je o ambulanti Zavoda za audiologiju i fonijatriju KBC -a. U tom Centru čije se otvorenje očekuje uskoro, logopedske usluge će za građane biti dostupne putem uputnica liječnika obiteljske medicine, a ujedno se radi o prostoru gdje će studenti moći provoditi praktični rad jer je logopedija, osim što je znanstvena disciplina, i praktična vještina koja uključuje rad s ljudima. (Ovaj sadržaj će se nalaziti u zgradi Sveučilišnih odjela op.a.). Trenutno radimo i na akreditaciji diplomskog studija, što je opsežan posao.
LISTE ČEKANJA VELIKE
Kakva je zapravo statistika vezana za Rijeku kada je u pitanju ovaj kadar?
– U sustavu zdravstva za Primorsko – goransku županiju dolaze čini mi se samo tri logopeda na nekih 300.000 stanovnika. Slično je i u Istarskoj županiji gdje na sličan broj stanovnika rade tri logopeda u sustavu zdravstva. Za Hrvatsku bi omjer bio 1: 10 odnosno jedan logoped dolazi na nekih 10.000 stanovnika. Zato su liste čekanja duge, mnogi logopedi rade privatno te se radi o financijskom opterećenju za mnoge obitelji. Ujedno riječ je o terapijama koje su dugotrajne. Recimo ako se radi o afaziji, takva osoba mora godinama ići kod logopeda.
Svjedoci smo da raste broj govornih poteškoća u djece. Što mislite zbog čega je to tako?
– Ima više razloga za to. Jedan je taj što je dijagnostika puno bolja. Postali smo osjetljiviji na ta pitanja, raste potreba za kvalitetnijim životom. Recimo kada sam ja završavao logopediju prije 30. godina laringektomirane osobe (osobe kojima je kirurški odstranjeno grlo op.a.) rijetko su tražile usluge logopeda. Roditelji su sve više upućeniji, reagiraju puno više i sve ranije, logopedske tehnologije su bolje, a i postupak za upis u osnovnu školu je nešto drugačiji nego prije. Ilustracije radi samo prije 10 godina nitko nije pričao o disfagiji (otežano gutanje op.a), niti o tome da takve osobe trebaju usluge logopeda. To danas više nije slučaj.
NAJDULJI POSTUPCI ZA MUCANJE
Koji je poremećaj najčešći, a kojeg je najteže korigirati?
-Trajanje terapije ovisi o puno čimbenika, ali i o suradnji s korisnicima usluga. Korekcije poremećaja izgovora te usvajanje traheoezofagealnog govora najčešće kraće traju, ali niti to nije uvijek pravilo. Dugotrajnije terapije su kod onih koji mucaju i kod osoba s neurogenim poremećajima komunikacije, odnosno različitim vrstama afazija.
Hoćemo li doseći standard da svaka osnovna škola ili vrtić ima logopeda?
-Mislim da je to stvar tržišta rada to jest da će se s većim brojem diplomiranih logopeda to s vremenom promijeniti.
Imate bogato iskustvo, no imate li Vi neki poseban interes u ovoj disciplini?
– Malo je logopeda koji se mogu priuštiti da se unutar ove discipline bave samo jednim područjem. Uglavnom jer riječ o kolegama koji rade na klinikama. Većina logopeda mora puno toga različitoga raditi, što ima i prednosti i nedostatke. Kada radite sa više poremećaja onda imate širinu. Ja sam radio u Općoj županijskoj bolnici Požega 27 godina s većinom poremećaja u području logopedije dok sam bio jedini logoped u Bolnici. Nakon dolaska još dvije kolegice više sam se bavio poremećajima glasa I gutanja, te afazijama.
POŽEGU ZAMIJENIO RIJEKOM
Kako Vam se sviđa Rijeka. Naime, treba reći našim čitateljima da ste Vi iz Požege došli radi ovog projekta u “grad koji teče“.
-Odluka o napuštanju mjesta boravka i radnog mjesta na kojemu ste zadovoljni nije laka. Ja sam zadnjih deset godina u Bolnici vodio Jedinicu za znanstveno-istraživački rad i nastavu i s ponosom mogu reći da smo akreditirani i za znanstvenu djelatnost što je rijetko kod manjh ustanova kojima je primarna djelatnost pružanje zdravstvene zaštite stanovništvu.
U vrijeme kada sam donosio odluku o preseljenju u Rijeku imao sam još jednu ponudu za posao u Zagrebu. Rijeku sam, između ostaloga, jer je moj pradjed s obitelji preslio iz Bribira kod N. Vinodolskog u Slavoniju.
(razgovarala i fotografije; Ljiljana Hlača).
