Bili ste Rektor Sveučilišta u Rijeci, a sada ste redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik na Katedri za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Imate bogato znanje i veliko iskustvo. Virusi su vrlo bliski području kojim se bavite. Sukladno tome, recite nam koje je Vaše mišljenje o virusu COVID-19, koliko isti može biti opasan? Da li virus ima neke specifične osobine i koje su to?
Virusu SARS-CoV-2 je rođak rasprostranjenih koronavirusa koji izazivaju jesenske i zimske prehlade. No za razliku od svojih rođaka, SARS-CoV-2 izaziva bolest dišnih puteva koju zovemo COVID-19 i koja se u nekih ljudi može očitovati kao teška upala pluća s teškim sistemskim poremećajem koji može završiti smrću (teški akutni respiratorni sindrom). Broj ljudi koji razvijaju teže oblike bolesti je relativno velik, 10-15% zaraženih, te s obzirom da se virus brzo i lako širi predstavlja ogroman udar na zdravstveni sustav. Posebno su ugrožene skupine starijih ljudi i ljudi s kroničnim bolestima, ali iz nekog, za sada nepoznatog, razloga i neki ljudi mlađe životne dobi. Upravo zbog toga, smatram ta bolest COVID-19 trebamo smatrati opasnom bolešću, spriječiti brzo širenje virusa, smanjiti broj virusnih čestica na najmanju moguću mjeru kada se prenosi zaraza, te zaštititi one koji spadaju u rizične skupine. Kao i kod ostalih koronavirusa, izgleda da SARS-Cov-2 ne izaziva dugotrajno stvaranje protutijela pa se na taj mehanizam zaštite vjerojatno neće moći dugoročno računati. To će stvoriti dodatne poteškoće u obuzdavanju epidemije koja će se, očigledno, vraćati. No, dobro je to što izgleda da stanični imunosni mehanizmi obuzdavaju lokalnu infekciju kod većine ljudi pa se bolest manifestira kao blaga i asimptomatska. Izgleda da su ti mehanizmi vezani uz sličnu reaktivnost prema ostalim koronavirusima (obično to zovemo kros reaktivnost) koji izazivaju prehlade pa se normalno stvaraju u većine ljudi.
Da li ste se u svom znanstvenom radu susretali s virusom COVID-19? Kakva su Vaša iskustva i što bi naglasili?
Ne, nisam se susretao s koronavirusima. Moj znanstveni rad je dobrim dijelom vezan uz istraživanje virusa, u posljednjih desetak godina na promjene u stanicama tijekom virusne infekcije. No moja istraživanja su fokusirana na citomegalovirus, veliki DNA virus koji ima preko 180 gena i kodira preko 600 proteina te izaziva kompleksne interakcije sa zaraženim stanicama i imunosnim sustavom domaćina. Za razliku od citomegalovirusa, SARS-CoV-2 ima 14 gena i kodira 27 proteina, što znači da je znatno jednostavniji za istraživanje. No s obzirom na kompleksnost interakcija unutar stanica koje još uvijek ne razumijemo dovoljno dobro, to ne znači da se brzo i lako može doznati i razumjeti sve o SARS-CoV-2 virusu. Mislim da će trebati nekoliko godina da se razjasni biologija i patogeneza SARS-CoV-2 infekcije, usprkos činjenici da ga trenutno istražuje veliki broj znanstvenika. Sukladno tome, mislim da nećemo tako brzo doći do specifičnih lijekova kako bismo željeli. Naime, najprije će trebati dobro razumjeti ponašanje virusa u zaraženoj stanici, do najmanjih detalja, zatim ponašanje virusa u različitim stanicama i njegovu interakciju s imunosnim sustavom, pa tek onda smišljati načine kako ga onesposobiti dizajniranim lijekovima. Iskustva u istraživanju herpesvirusa kao i ostalih virusa kazuju da smo još daleko od razumijevanja staničnih procesa u koje se upliću virusi. Primjerice naša iskustva s herpesvirusima, u koje spada citomegalovirus, kazuju da je samo u stanične procese pakiranje novostvorenih virusa (mi ih zovemo virusna tvornica – razdoblje kada inficirana stanica počne proizvoditi nove viruse i širiti infekciju) uključeno preko 3000 staničnih gena, odnosno proteina, a sama citomegalovirusna infekcija mijenja izražaj i funkciju barem njih 1300. S obzirom na to da svi ti proteini čine vrlo kompleksnu mrežu interakcija, potrebno je dosta vremena, tehnologije i ljudskog rada kako bi se te interakcije razjasnile. Dakle, još smo prilično daleko od toga da možemo reći da ih razumijemo. Isto vrijedi i za SARS-CoV-2, iako on kodira samo 27 proteina.
Vezano za trenutnu epidemiološku situaciju, koju poruku bi dali javnosti?
Smatram da je jako važno čim bolje razumjeti prirodu COVID-19 bolesti – kako ona utječe na zajednicu i društvene odnose, promjene u ljudskim odnosima i posljedice ovakvog napredovanja pandemije. Važno je i razumjeti koje je rješenje. Pojednostavljeno bi mogli reći – mi, ljudska zajednica, imamo dva dobra „alata“ kojima ćemo sigurno pobijediti SARS-CoV-2 virus. To je naš imunosni sustav koji u našem organizmu može istrijebiti do zadnjeg viriona. To su naši mozgovi, koji trebaju omogućiti imunološkom sustavu da „odradi“ svoj posao i koji mogu spriječiti širenje virusa. Jer kad se virus ne može prenijeti na drugu osobu, djelovanjem našeg imunološkog sustava nestaje za desetak dana. Kad bismo u idealnim uvjetima mogli 10-15 dana biti na udaljenosti od 5 metara jedni od drugih, virus bi u potpunosti nestao. Dakle moja preporuka je: držimo distancu, nosimo maske kad smo u bliskom kontaktu, izbjegavajmo veća okupljanja u zatvorenim prostorima, pazimo da ne ulazimo u druženja i bliske kontakte u zatvorenim prostorima bez zaštite, perimo ruke, čistimo površine s kojima ljudi dolaze u kontakt. Tako ćemo znatno usporiti širenje virusa, dati priliku našem imunosnom sustavu da „odradi“ svoj posao, zaštiti one koji spadaju u rizične skupine te otvoriti dovoljno prostora našem zdravstvenom sustavu da se brine o onima koji razviju teže oblike bolesti.
Što mislite, da li ponovni lockdown kakav smo imali na proljeće 2020. godine može biti opcija u borbi protiv virusa COVID-19? Ili je sada ipak došlo vrijeme „suživota“ (u mjeri u kojoj je to moguće) s virusom?
Mislim da ponovni apsolutni lockdown kako smo ga imali u proljeće nije dobro rješenje. No, ni nekontrolirano širenje virusa nije dobro rješenje jer će izazvati kolaps zdravstvenog sustava te psihotična stanja i ponašanja u zajednici, što će imati slične posljedice (psihološke i ekonomske) kao i apsolutni lockdown. Za obuzdavanje širenja infekcije trebat će proširiti mogućnosti testiranja i učiniti testiranja dostupnijim kako bi se u što realnijem vremenu moglo pratiti širenje infekcije te razraditi lokalizirane i dobro kontrolirane lockdowne koji će se aktivirati prema potrebi. Pritom će biti najvažnije „povezivati“ naše mozgove, što znači intenzivniju i kvalitetniju komunikaciju problema na najnižim razinama organizacije (škola, fakultet, poduzeće, studentski dom, mjesne zajednice i sl.), kako bismo korištenjem našeg mozga smanjili širenje infekcije. Na tome će se temeljiti naš suživot s virusom – ako se prisjetite početka epidemije, to smo zvali „čekić i ples“. Nemojmo zaboraviti da je čekić tvrd i mora biti tvrd.
Svakodnevno smo informirani o brojnim mjerama prevencije od zaraze virusom COVID-19, poput: dezinfekcije ruku i prostora, nošenje zaštitne maske, održavanje distance itd. Da li bi neke od njih željeli istaknuti? Što je najvažnije? Što mislite o nošenju zaštitne maske?
Mislim da je nošenje zaštitnih maski jako važno. To su, uostalom i pokazale ozbiljne studije koje su provedene po svim načelima znanstvene metode i objavljene na vjerodostojnim mjestima (znanstvenim časopisima). Dakle, trebalo bi dobro razumjeti što maska čini i može. Isto tako, trebalo bi dobro razumjeti i probleme korištenja maski. Prema tome, smatram da maske treba nositi u zatvorenim prostorima gdje se okuplja više ljudi kroz duže vrijeme. Maska značajno smanjuje broj infektivnih čestica koje se prenose – nije svejedno da li ćete „pokupiti“ 10 ili 1000 virusnih čestica (to često nazivanom „infektivna doza“) jer o tome ovisi brzina razvoja bolesti i daljnje širenje infekcije. No, treba razumjeti da maska ne štiti apsolutno i da je treba kombinirati s držanjem distance kao i s ostalim mjerama za sprječavanje širenja infekcije (izolacija, ventilacija prostorija, pranje ruku i površina, brzo i osjetljivo testiranje te praćenje kretanja zaraze, dobro informiranje o kretanju zaraze). Pogrešno je tumačenje da ako imate masku nije potrebno držati distancu. Treba izbjegavati dugotrajna okupljanja u zatvorenim prostorima.
Koje su Vaše prognoze vezane za virus COVID-19? Što će se događati u sezoni gripe? Hoće li cjepivo stvarno biti jedini način da pobijedimo virus COVID-19?
Ja očekujem da ćemo morati živjeti s COVID-19 nekoliko godina te da će se vraćati u ciklusima ili tzv. valovima. Mislim da će ovaj val koji nam se upravo događa biti najintenzivniji te da će sljedeći valovi biti slabiji – ne zato što će virus oslabiti zbog mutacija već zato što ćemo se mi bolje prilagoditi i organizirati. Očekujem da će broj slučajeva gripe biti daleko manji jer ćemo s mjerama kojim sprječavamo širenje COVID-19 smanjiti i širenje gripe. Ne očekujem da će cjepivo koje se temelji na stvaranju antitijela omogućiti apsolutnu zaštitu od virusa jer je izgleda taj tip imunosti kratkotrajan. No cjepivo bi moglo biti vrlo korisno u kombinaciji s ostalim mjerama za smanjivanje širenja infekcije, posebice ako se pokaže da može potaknuti stvaranje antitijela koja djeluju na površini sluznica (IgG i IgA antitijela), kao i u sprječavanju teških oblika bolesti koji nastaju zbog ulaska virusa u krv i širenja po organizmu. Cjepivo, dakle, može uvelike pomoći ali ključne su naše glave, odnosno naše ponašanje.
Koje je Vaše mišljenje o tzv. švedskom modelu borbe protiv virusa COVID-19?
Švedski model temelji se na stjecanu imunosti kroz širenje infekcije u populaciji uz zaštitu starijih članova zajednice i rizičnih skupina. Struktura švedskog društva je takva da može iznijeti i podnijeti taj model. Ipak, i oni su imali prilično velike žrtve, posebice u početku. Smatram da ga naše društvo ne može podnijeti i da su žrtve prevelike.
Koju poruku bi dali studentima Sveučilišta u Rijeci, a osobito onima koji borave u objektima smještaja Studentskog centra Rijeka?
Naučite čim više o bolesti COVID-19, ne samo o simptomima koji bi se mogli razviti kod vas, nego i epidemiološkim, etičkim, društvenim i ekonomskim posljedicama njezinog širenja. Promišljajte što znači zaraziti nekoga i prekinuti mu život. Nemojte se zatvarati i izbjegavati jedni druge, družite se ali držite distancu, štitite jedni druge, održavajte higijenu, dezinficirajte, malo drukčije se organizirajte i prilagodite situaciji bez uskraćivanja svega onoga što nosi životno razdoblje studiranja.
Dogodi se da se netko zarazi i oboli od bolesti izazvane virusom COVID-19. Što savjetujete bolesnicima?
Čim osjetite simptome koji bi mogli ukazivati na COVID-19, poput pojave vrućice, bolova u mišićima ili kašlja, odmah prekinite sve aktivnosti i kontakte te razmišljate što treba učiniti kako biste zaštitili ostale. Maske ionako morate nositi, no morate znati da one ne mogu apsolutno zaštititi. Morate razumjeti da postoji velika vjerojatnost da ste jedan ili dva dana prije pojave simptoma već tad mogli širiti virus. Nemojte paničariti, biti depresivni ili se bojati jer ćete preboljeti COVID-19 bez većih posljedica. Nemojte osjećati nelagodu jer je infekcija normalna prirodna stvar koja se može dogoditi svakome. Promislite o svojim kontaktima u prethodna dva dana i obavijestite ih o tome da ste možda razvili COVID-19 te da i oni pojačaju mjere za sprječavanje širenja infekcije kao što su: nošenje maski, distanciranje, izbjegavanje odlaska u zatvorene prostore gdje se okupljaju ljudi, izbjegavanje javnog prijevoza, izbjegavanje odlaska roditeljima ili bakama i djedovima, dezinficiranje površina, pranje ruku. Naravno, javite se svom liječniku i odite na testiranje. Ako vam se potvrdi COVID-19 izolirajte se i čuvajte druge. Kuhajte čajeve, uzimajte lijekove za skidanje temperature i nađite načina da budete kreativni u razdoblju dok se vaš imunosni sustav bori s virusom. Sačekajte da testiranje pokaže da ste negativni prije nego što ponovno krenete van i počnete družiti s ljudima. I tada svakako nosite masku.
