Danas razgovaramo s Ivanom Babić, studenticom 2. godine diplomskog studija Grafički dizajn i vizualne komunikacije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ivana je marljiva, skromna i izvrsna studentica koja se osim onih fakultetskih obaveza bavi i raznim volonterskim projektima i aktivnostima. Isto tako je aktivna u radu Studentskog zbora Akademije primijenjenih umjetnosti gdje obnaša funkciju predsjednice.
U svoje slobodno vrijeme, kada ga nađe, Ivana voli istraživati područja različitih digitalnih medija poput 3D modeliranja i animacija.
Ivana, završila si srednju školu za zanimanje arhitektonska tehničarka i upisala si Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Kako to da si odabrala umjetnost za područje studiranja?
Cijeli svoj život bavila sam se umjetnošću, odnosno obožavala sam crtati, što me u to vrijeme radovalo i ponekad djelovalo kao bijeg od stvarnosti. Pritom su tu bili dvoje nastavnika koji su me tijekom srednje škole motivirali i poticali da radim to što volim. Znalo se događati da sam tijekom predavanja crtala, što mi je pomagalo da se fokusiram, a nakon nekog vremena kada su nastavnici primijetili da se tako koncentriram su mi dopuštali i poticali da crtam što god želim. Na kraju 4. razreda su me potaknuli da se prijavim na Akademiju i eto me danas, studiram ono što volim.
Kako si odabrala grad u kojem želiš studirati?
Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci je od početka bila moj prvi i jedini izbor. Rijeka mi je uvijek djelovala onako „taman“ za studiranje.
Već si pred kraj studija i kada razmisliš o svojim iskustvima, bi li opet upisala isti studij?
Da moram ponovno upisati studij, isto bi odabrala. Bez obzira koliko je zahtjevno i ponekad komplicirano i dalje mi je bilo lijepo. Iskreno, voljela bi ponovno upisati Akademiju s trenutnim mentalnim stanjem. Tada kada sam upisala Akademiju, nisam imala pojma što je to primijenjena umjetnost i sjećam se koliko mi je to bio apstraktan pojam. Voljela bi da sam imala neka znanja i vještine koje trenutno imam i da s tim stavom krenem, jer bi u tom trenutku bilo više napretka.
Možda će nas čitati netko od maturanata koji se pripremaju za dodatnu provjeru specifičnih znanja, vještina i sposobnosti na Akademiji. Što bi sugerirala maturantima koji će pristupiti tom dijelu koji donosi najviše bodova prilikom upisa na studij?
Sugerirala bi im da pokažu interes za svim što ih zanima. Da nemaju onaj osjećaj „lošiji sam u onome i onome“. Neka pokažu svaki segment s kojim se bave i to prikažu. Osim toga neka obrate pozornost prilikom pisanja motivacijskog pisma i pritom istaknu sva područja kojim se bavite i koja ih zanimaju.
Od prošle godine obnašaš ulogu predstavnice svih studenata i studentica na Akademiji. Što te motiviralo da budeš studentska predstavnica u Studentskom zboru Akademije primijenjenih umjetnosti?
U početku nisam bila u potpunosti svjesna u što sam se „uvalila“. No kako sam tijekom studija primijetila da neke stvari nisu najbolje funkcionirale i kako smo htjeli utjecati na promjene, a kao grupa studenata nismo imali jednaku moć kao što to ima studentski zbor.
Već je prošla skoro godina dana tvog mandata, s čim si najponosnija tijekom svog dosadašnjeg mandata?
Najponosnija sam na naš projekt „ArtPUri park“ kojeg sam pokrenula jer sam primijetila da studentima nedostaje prostor za neformalna druženja, a koji je financiran sredstvima Studentskog centra Rijeka. Tijekom studiranja svaki put kada smo htjeli izaći van ili kada jednostavno više nisi mogao biti u zatvorenom prostoru, a poželio si zaći van, nismo imali gdje za sjesti. Tako je došla ideja da osmislimo prostor gdje će studenti Akademije ali i ostalih sastavnica moći provoditi svoje slobodno vrijeme.
Nedavno ste završili s jednim dijelom tog projekta i otvorili ste ArtPUri park. Kada gledaš cijeli proces prijave i provođenja projekta, što ti je bilo najizazovnije?
Bilo je puno toga zahtjevnog jer mi je to bio prvi projekt i nisam znala od kuda krenuti i što je zapravo bitno, a što nije. Svaki segment za sebe je bio zahtjevan. Uzmi u obzir da treba napisati projekt, a ja nisam nikada prijavljivala projekt i nisam imala pojma što, gdje i kako!
Trebalo je oformiti projektni tim i osmisliti prijave za studente kako bi mogli prijaviti svoja idejna rješenja za uređenje parka. To je sve bilo zahtjevno jer je sve trebalo ići službenim putem, a nismo nikada to radili. Trebalo je posebnu pozornost obratiti na izradu narudžbenica odnosno poznavati proces narudžbe proizvoda od kojih smo izrađivali namještaj i pritom paziti da nešto ne izostaviš. Kroz cijeli proces učiš i onda shvatiš kako neke procedure nisu jednostavne kao što se čine. To je bila jedna stvar, a onda je još pritom bilo pitanje kako ćemo srediti 70 paleta i od njih napraviti namještaj za park. Kako je sada gotovo sve završilo, rekla bi da mi nije bilo toliko zahtjevan fizički dio posla već onaj administrativni koji mi je crpio puno energije.
Vjerujem da je bilo zahtjevno i siguran sam da će ti neke stvari ostati u sjećanju. No što bi istaknula kao najpozitivnije iz cijelog tog procesa?
Definitivno ljudi. Kroz cijeli taj proces sam naučila puno o ljudima koji su rekli da će biti tu, a ljudi od kojih to najmanje očekuješ su najviše vremena proveli sa mnom i bili mi najveća potpora. Ovim putem se zahvaljujem svima onima koji su bili tu za mene, ali i onima koji nisu, jer sam iz toga puno naučila.
Što bi poručila svima onima koji razmišljaju prijaviti i provesti svoj projekt?
Samo to napravite. Pritom dobro razradite ideju i zapamtite da nema prenamjene u troškovniku. Budite oprezni s tim. Čak razmišljajte šire i tražite više toga jer je poslije teško pronaći dodatne izvore financiranja.
Jednosstavno prijavite svoj projekt jer smatram da je to prostor gdje se možemo najviše izraziti. Sama ta činjenica da želite to napraviti je vau. Koliko god će biti teško i izazovno, ali neopisiv je osjećaj kada na kraju projekta npr. dođeš u park koji si uredio, staviš hammock, gledaš oko sebe kako je lijepo, kako se ljudi druže i odmaraju dok razigrani peseki trče po parku.
Vjerujem da je studentima, a posebno vama u području kulture, teško pronaći financijska sredstva za vaše ideje i projekte. Kako i gdje studenti mogu pronaći informacije za financiranje projekata u području kulture?
Postoji fond za financiranje projekata u području kulture od strane Studentskog kulturnog centra, ali mali broj studenata zna da se mogu javiti i na natječaj za financiranje studentskih projekata Studentskog centra Rijeka. Također postoje fondovi grada Rijeka za potrebe u kulturi dok se isto tako mogu prijaviti na projekte Europskih snaga solidarnosti i slično.
Osim projekta „ArtPUri park“ organizirali ste važnu debatu naziva „Oslobođena riječ: o spolnom uznemiravanju i zidu šutnje.“ O čemu je bila riječ i što je proizašlo iz navedene debate?
U posljednje vrijeme aktualizirala se tema spolnog uznemiravanja na Sveučilištu i mi smo kao studenti htjeli potaknuti raspravu o tom pitanju te smo organizirali navedenu debatu zajedno s Centrom za ženske studije Filozofskog fakulteta i Centrom za napredne studije Sveučilišta u Rijeci. Poanta cijele debate se temeljila na članku čija je radnja smještena u visokom društvu u Francuskoj gdje je djevojka trpila zlostavljanje u obitelji i nije htjela nikome reći o tome, ponajviše zbog toga što su bili članovi visokoga društva i sve dok njezini članovi obitelji nisu počeli pričati o tome. Poanta svega je bila da pošaljemo poruku da je u redu reći drugima i da ne moraš ti biti direktno osoba koja će to prenijeti.
I za kraj, možeš li nam reći kako ćeš provesti ovo ljeto?
Zapravo radeći i volontirajući. Imam još nekoliko projekata na kojima radim izvan faksa, a to su dvije video igre na kojima radim kao koncept artist. Nadam se da ću isto tako završiti sa dizajnom slikovnice na kojoj već radim duže vremena. Uz sve to, zajedno s kolegicama, radim na jednom muralu u Iki. I nadam se da ću uspjeti pronaći vremena samo za chillanje, pritom ne radeći ništa.
Za više informacija o radu Studentskog zbora Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci pronađite na Facebook stranici ili na mrežnim stranicama Akademije.
Pripremio: Kruno Topolski, fotografije: Kruno Topolski˙i Ivan Namjesnik
