Studenti su marljivi i dogovorni, te danas imaju jednaka prava kao i stalno zaposleni, poručuje nam voditeljica Student servisa Studentskog centra u Rijeci Ljiljana Badurina, u razgovoru za naš portal Svjetionik.
Ljiljana Badurina u Centar dolazi kao maturantica, a prve poslove obavlja na centrali. Po potrebi, kad god se ukaže prilika, za Centar radi kroz cijeli svoj studij, a od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća u stalnom je radnom odnosu, kada preuzima sve poslove koji su vezani za zapošljavanje studenata. Uz redovni rad, naša sugovornica obnaša dužnost i zamjenice ravnatelja SC Rijeka.
Iza Vas je dosta godina iskustva, a sami ste nam rekli da ste tu toliko dugo da ste promijenili čak pet ravnatelja…
Da, to je istina. Promijenila sam pet ravnatelja i svi oni su radili za dobrobit ove ustanove i uvodili nešto novo. Jako mi je lijepo ovdje i zato nikada nisam ni pomišljala na odlazak. U Centru se poštuju materijalna prava, uvijek se pozitivno poslovalo, a oni koji su vrijedni i odgovorni ovdje imaju priliku napredovati. Jako puno ih je tu dočekalo mirovinu.
TIMSKI RAD ODJELA
Je li zahtjevno raditi u Student servisu?
Ne, jer smo ovdje izgradili timski rad. Kolegice su tu kolegijalne i komunikativne, ovdje nema što bi se reklo razdvojenog posla, te svi sve rade. Meni nije problem raditi u uredu, kao ni na šalteru, bez obzira na moju funkciju. Tako su se i drugi postavili. Mi smo uvijek u pogonu, neovisno koje je godišnje doba. U Odjelu radi sedmero radnica, a uz šaltere na Kampusu, imamo još jedan šalter u restoranu Index. Prije pandemije znali smo jednom tjedno biti na Hotelijerskom fakultetu i na Veleučilištu. Zbog situacije sve se više poslova trenutno radi online.
Koja je zadaća Servisa?
Student servis je važna stavka za studenta jer se ovdje radi o njegovom zapošljavanju. U Servis se mogu učlaniti redovni studenti, maturanti, ali od 2018. godine i izvanredni studenti, no jedini je uvjet da nisu u stalnom radnom odnosu. Lanjske godine u Servis se učlanilo oko 850 izvanrednih studenata, redovnih je bilo 8,500, a maturanata 280. Od toga ih sigurno 80 posto radi. Studenti uvijek imaju želju raditi, savjesni su i vode brigu ne samo da zarade za džeparac već mnogi od njih na ovaj način plaćaju svoj studij, jer su ovo neka druga vremena. Mnogi tako pomažu svojim roditeljima. Ako dođe do nekih problema, riječ je uistinu o iznimkama. Toga ima jako malo odnosno da student primjerice ne dođe na posao i da poslodavac taj dan nije imao radnu snagu.
OD GRAĐEVINE PA DO PUNJENJA POLICA
O kakvim je poslovima riječ? Gdje studenti danas mogu raditi?
Servis transparentno svaki dan putem društvenih mreža objavljuje oglase za poslove, ali tek po provjeri poslodavca. Ne želimo da se dogodi da student odradi svoj posao, a onda se ispostavi da ga poslodavac ne može platiti. Od strukture najviše je oglasa iz tzv. transportnih poslova odnosno radi se o ispomoći u trgovačkim centrima a što uključuje rad u skladištu, punjenju polica, zatim je tu rad na blagajni.
Traže se radnici za ugostiteljstvo to jest za rad u kafićima. Zatim su tu poslovi dostave, terenski predstavnici, traži se radna snaga u građevini, za iskrcaj namještaja i slično. Ima nešto poslova u administraciji. Mnogi se kroz određeni posao dokažu, pa ih nakon studija čeka stalno zaposlenje.
SERVIS PRVI U PROCESU INFORMATIZACIJE
Servis je bio prvi koji se informatizirao u odnosu na ostale odjele SC RI, zar ne?
Da, to je bilo još 1994. godine odnosno 1995. godine. Nekad se posao čekao u čekaonici i bila je tzv. knjiga prozivke. Morao je student doći rano ujutro da bi dobio posao, a ako ga po prozivki nije bilo – gubio je redoslijed.
Osim informatizacije, puno se toga promijenilo u samom radu Servisa. Kako je to bilo nekad, a kako je to sada?
Recimo nekada smo više radili s državnim tvrtkama, a sada prevladavaju privatne tvrtke. Nekad smo studentu po donesenom ugovoru napravili račun i on bi odmah dobio nalog za isplatu odnosno nije se čekala uplata poslodavaca. Drugim riječima, poslodavci su bili toliko redoviti u plaćanju da je Centar mogao studente unaprijed kreditirati. Danas je to nemoguće. I sve se radilo ručno, izvodi, isplatne liste, vodila se kartoteka… Nekad je naša provizija bila 20 posto, sada ona iznosi 12 posto. Kada gledam ono i ovo vrijeme kada primjerice student može podići svoj ugovor putem web- a: neke stvari danas iz naše prošlosti rada izgledaju nevjerojatne.
Je su li studenti jeftina radna snaga?
Danas je daleko bolja situacija nego nekada, zaštićeniji su. Ministarstvo znanosti i obrazovanja po novome zakonu na početku svake godine određuje cijenu sata i ona se iz godine u godinu mijenja na način da se povećava. Poslodavac od te cijene sata ne smije odstupati. Može dati više – ali ne manje. U početku je bilo problema, ali već su se oni prilagodili novim pravilima.
Ako dobijemo ugovor od poslodavca gdje je istaknuta niža cijena za sat rada – mi to vraćamo. Nekad posao ugovaramo i prema našem cjeniku pa iako je cijena sata za teške poslove 25,39 kuna naš cilj je da to ipak bude 30 kuna. Vodimo računa o radu nedjeljom, blagdanima te noćnom radu – koji moraju biti uvećani za 50 posto. Više nema prostora za iskorištavanje. Mi na studente gledamo kao na našu djecu i važno nam je da nešto zarade. Inače, od 1. siječnja 2021. godine minimalna cijena sata će biti 26,56 kuna. Uglavnom, kako rastu prava radnika, tako rastu i prava studenata. Student po odrađenom poslu u roku od 15 dana mora dobiti svoju naknadu za rad.
PAD PROMETA
Pretpostavljam da je korona jako utjecala na studentsko zapošljavanje?
Da istina, korona je jako utjecala na zapošljavanje. Recimo na početku totalnog zatvaranja imali smo pad prometa od 80 posto, u lipnju se tržište počelo malo oporavljati, da bi u srpnju, kolovozu i rujnu zabilježili pad od 30 posto. I sada u listopadu osjećamo opet pad. Prosinac je uvijek bio jak, ali kako nema adventa – ne treba previše očekivati.
Nekad se posao čekao u čekaonici i bila je tzv. knjiga prozivke. Morao je student doći rano ujutro da bi dobio posao, a ako ga po prozivki nije bilo – gubio je redoslijed, voditeljica Student servisa i zamjenica ravnatelja Studentskog centra u Rijeci Ljiljana Badurina.
