Lana Par predsjednica je Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci, predstavničkog tijela na Sveučilištu, koje će u narednim godinama sigurno imati sve više posla s obzirom da aktualne promjene u društvu (korona, rat u Ukrajini, porast troškova života i slično op.a) sve više ostavljaju traga i na mlade. Ugostili smo Lanu Par na našem portalu Svjetionik koja nam je otkrila svoje planove u mandatu, koji je ispred nje.
Tko je Lana Par?
Studentica sam treće godine preddiplomskog studija Biotehnologija i istraživanje lijekova na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, i da trenutno obnašam funkciju predsjednica Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci.
Dugo ste u SZ – u – od kuda interes za tu vrstu angažmana?
Moj angažman u vidu studentskog volonterizma i aktivizma započeo je na početku moje prve godine studija. Zaista sam sretna što sam upisala studij na Odjelu za biotehnologiju na kojoj je aktivnost studenata konstantno na vrlo visokoj razini. Već u prvim danima studija upoznala sam se s radom Udruge studenata biotehnologije. Angažman i volontiranje mi je omogućilo upoznavanje novih ljudi i lakše privikavanje na studentski život i općenito život u Rijeci jer sam bila okružena s otvorenim ljudima koji su mi uvijek bili na raspolaganju za sva moja pitanja i nejasnoće.
Nakon prve godine na kojoj sam volontirala na nekoliko projekta, na drugoj sam se ohrabrila i preuzela poziciju voditeljice projekta Konferencija „Budućnost i perspektiva“, a nakon toga sam malo više od godinu dana obnašala funkciju predsjednice Udruge. Također bila sam i članica Ureda za međunarodnu suradnju pri SZSUR-u te sudjelovala u začetcima projekta UNIRI stvari. Kroz iskustvo koje sam stekla radom u Udruzi, a najviše zahvaljujući svakodnevnom kontaktu sa studentima rodila se moja želja za aktivniji rad i angažman u vidu studentskog predstavništva.
Što mislite što će biti izazovno u periodu koji je pred Vama?
Godina koja je pred nama veoma je izazovna za sve studentske predstavnike. Na snagu je stupio novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a pred nama su i izmjene Zakona o studentskom predstavništvu, Zakona o obavljanju studentskih poslova, donošenje novog Pravilnika o studentskoj prehrani i brojne druge teme i problematike u vidu kojih je potreban značajan angažman studentskih predstavnika.
To su primarni projekti kojima trenutno pridajem najviše pažnje i na kojima smatram da je najpotrebnije staviti fokus. U planu je naravno i nastavak projekta UNIRI stvari, te ostalih projekta poput Brucošijade i Student day festivala po kojima je SZSUR najprepoznatljiviji, a nadamo se i brojnim novim projektima i programima.
Ovo su općenito vrlo teška vremena, a što uzrokuje ekonomska kriza i sveopće poskupljenje. Iako je Vlada intervenirala, što mislite kako će se to odraziti na studente? Kakve informacije dobivate s terena? I što će ili što može po tom pitanju učiniti SZ Rijeka?
Nažalost, studentska populacija jedna je od najpogođenijih krizom i inflacijom. Sve veći broj studenata našao se u situaciji u kojoj su prisiljeni raditi i veoma me žalosti kada čujem izjave od strane profesora i ostalog nastavnog osoblja poput „Kolega/kolegice pa morate odlučiti što su vam prioriteti, posao ili fakultet?“ ili „Vama studentima je lako, jedini posao Vam je učiti…“.
Iz vlastitog primjera mogu reći, a vjerujem da će se i svatko tko je posljednjih mjeseci bio u trgovini ili platio neki račun ili stanarinu, da su cijene svega višestruko veće nego unazad nekoliko godina. S druge pak strane, prosječne plaće (da ne kažem minimalne, za koje većina populacije radi) ostale su iste.
Naravno, smještaj u studentskom domu uvelike pomaže smanjenju životnih troškova, ali smještajni kapaciteti su i dalje višestruko manje od broja studenata na Sveučilištu tako da je većina primorana potražiti privatni smještaj. Mislim da je od krucijalne važnosti osvijestiti akademsku zajednicu da studenti koji rade nisu u poziciji birati između posla i fakulteta jer su prisiljeni raditi kako bi mogli nastaviti studij.
Konačno, vjerujem da bismo svi mi zaista bili presretni da si možemo dozvoliti da nam je učiti jedini posao i obaveza jer zaista nisam upoznala nijednu studenticu ni studenta koji rade uz studij jer im je dosadno i nemaju pametnijeg posla. Iz tog razloga trudit ću se poticati profesore i čelnike sastavnica na razumijevanje ove problematike i nadam se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti naći najpogodnije rješenje.
Potreba za sigurnošću, redom, strukturom i predvidljivošću događaja u bližoj i daljnjoj budućnosti temeljna je psihološka potreba svakog pojedinca. Upravo ta potreba posljednjih je godina u više navrata i na više načina narušena, čime je direktno narušeno zadovoljavanje svih ostalih potreba. Zbog toga smatram da je krajnje vrijeme da se studente prestane doživljavati kao bezbrižnu populaciju kojoj je jedini posao učiti. Svatko od nas se susreće sa svojim problemima kako akademskim, tako i privatnim koji nas zaokupljuju više nego ikada. Kao posljedica svega navedenog smatram da su studenti trenutno u fazi okupiranosti i rješavanja egzistencijalnih problema i balansiranja osnovnih studentskih obaveza i privatnih problema i potreba što im ne ostavlja previše vremena za sekundarne aktivnosti.
Rješenje?
Što se tiče rješenja, smatram da je prvenstveno potreban određen vremenski period za procesuiranje minulih događaja i posljedica, ali i stavljanje većeg fokusa na osmišljavanje i provedbu aktivnosti koje će studentima u tome pomoći.
Vjerujem da bismo svi mi zaista bili presretni da si možemo dozvoliti da nam je učiti jedini posao i obaveza jer zaista nisam upoznala ni jednu studenticu ni studenta koji rade uz studij jer im je dosadno i nemaju pametnijeg posla. Iz tog razloga trudit ću se poticati profesore i čelnike sastavnica na razumijevanje ove problematike i nadam se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti naći najpogodnije rješenje – Lana Par.
Oduzima li vam ova funkcija puno vremena. Uspijevate li uskladiti sve s fakultetskim obvezama. Biotehnologija nije lak faks. Što znači biti predsjednik, i koje obveze on ima?
Lagala bih kad bih rekla da nije tako, ali mogu reći da sam okružena s timom ljudi i mnoštvom prijatelja koji imaju razumijevanja za moj raspored i obaveze tako da uvijek uspijem naći vremena za sve izbalansirati.
Što se tiče obaveza, iako naš studentski zbor ne pjeva, uvijek sluša potrebe i želje studenata što smatram svojom primarnom obavezom.
Riječ koja najbolje po Vam opisuje riječko Sveučilište?
Riječ koja po meni najbolje opisuje naše Sveučilište je MORE. Na hrvatskom jeziku more, jer smatram da riječko Sveučilište predstavlja snažnu silu i cjelinu sastavljenu od mnoštva koherentnih kapi koje čini svatko od nas. Također i engleska verzija more – više predstavlja težnju i želju za napretkom.
Poruka za kraj…
Svim studentima i studenticama želim uspješnu i zdravljem ispunjenu akademsku godinu. U ime Studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci pozivam ih da se slobodno obrate putem društvenih mreža, e-maila ili ostalih komunikacijskih kanala u slučaju ikakvih upita ili nastanka problema. (razgovor: Ljiljana HLAČA, FOTO: Leda LISTEŠ ČARGONJA).
