Prije samo nekoliko mjeseci stanovnici zemalja diljem svijeta, pa tako i mi, suočili smo se sa okolnostima u kojima je naša svakodnevnica zavijena mjerama borbe protiv globalne pandemije. Otežano nam je ili onemogućeno obavljanje svakodnevnih aktivnosti, našli smo se u tzv. lockdown-u, a uvedene promjene značajno su utjecale na zdravstveni i obrazovni sustav, globalnu ekonomiju, međuljudske odnose i opće stanje svijesti. Prilagoditi su se morali svi. Unatoč tomu, još tada su mnogi sumnjali u postojanje virusa pitajući se kako je moguće da ne poznaju niti jednog oboljeloga. Danas, kada su bolnice preopterećene, kada smo sretni ako su naši bližnji preboljeli zarazu sa lakšim simptomima, uoči nadolazećih blagdana koje mnogi po prvi puta neće provesti s obitelji i prijateljima, više no ikada svjesni smo da se u priči o „virusu iz Kine kojeg prenose šišmiši“ nipošto ne radi o teoriji zavjere. Upravo tim povodom razgovarali smo sa Sarom Agović studenticom diplomskog sveučilišnog studija Sanitarnog inženjerstva na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Tijekom karantene volontirala si u Civilnoj zaštiti. Koje je bilo tvoje iskustvo i što ćeš najviše pamtiti ?
Iako su se svjetske znanstvene snage udružile u razmjeni znanja i iskustva, za bolest COVID-19 nije pronađen specifičan lijek nego se i dalje liječi simptomatski. Do sada se ispostavilo da uvođenje i provedba epidemioloških mjera, iako ostavlja posljedice, donosi najbolje rezultate. Kao studentica Sanitarnog inženjerstva i bivši volonter Civilne zaštite u karanteni sv. Lucija to mogu i potvrditi. Naime, osim studenata prve i druge godine diplomskog studija Sanitarnog inženjerstva pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, volonteri Civilne zaštite bile su osobe različitih struka, pa su se tu našli i profesor informatike, djelatnik pošte, tokar, građevinar, vlasnik kafića i mnogi drugi, a sve kako bi dali svoj doprinos onima koji su najviše izloženi potencijalnoj ugrozi, a to su medicinski djelatnici. Izolanti karantene bile su osobe različitog spola, dobi, zanimanja, zdravstvenog stanja i sa različitim simptomima. Iako su studenti i drugi volonteri Civilne zaštite podjednako znali o virusu SARS-CoV-2, ipak su se volonteri drugih područja zanimanja oslanjali na našu stručnost i znanje stečeno tijekom školovanja. Napominjem, sve mjere postupanja u karanteni, a koje podrazumijevaju prijem i otpuštanje izolanata, nošenje zaštitne opreme i održavanje osobne higijene i higijene prostora propisane su od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ipak, u praksi se događaju brojne nepredvidive situacije, i naše znanje pokazalo se korisnim. Upravo je činjenica da su se ljudi različitih struka, zanimanja i dobi dobrovoljno priključili ovim aktivnostima, ono što ću pamtiti kao posebno pozitivno.
Iz tvoje perspektive studentice diplomskog sveučilišnog studija Sanitarnog inženjerstva, koja je uloga sanitarnih inženjera u borbi s bolesti COVID-19?
„Aha, vi ste sanitarni ispektori, sad ćete nam pisati kazne!“ – nažalost najčešća izjava mojih prijatelja, šire obitelji i sugrađana dok im ne objasnim širinu naše struke. Najprije želim reći da sanitarna inspekcija ima ulogu kontrole kvalitete proizvoda što građanima Republike Hrvatske i svim osobama koje se zateknu u Lijepoj našoj osigurava najprije zdravstvenu ispravnost proizvoda na našem tržištu.
To je samo djelić onoga što sanitarni inženjeri čine kako bi zaštitili i očuvali zdravlje populacije. Primjerice, provodeći DDD mjere sprječavamo širenje različitih bolesti čiji izvori mogu biti virusi, bakterije ili plijesni, a prijenosnici glodavci, žohari, komarci i mnogi drugi. Neke od ovih mjera pokazale su se nužnima i u borbi protiv korona virusa. Iako nerijetko marginalizirana i djelomično neprepoznata struka, sada postaje jedna od ključnih koja će djelovati u približavanju medicine i znanosti široj javnosti. Kao najvajžniju ulogu u borbi protiv bolesti COVID-19 izdvojila bih edukaciju naših sugrađana jer je prije svega naša svrha zaštiti javno zdravstvo. Kako bi se donesene mjere ispravno primjenjivale ključno je da osobe svih dobnih skupina razumiju zašto se pojedina od njih provodi. Jednom kada shvatimo zašto se nešto provodi na određeni način, zauvijek ćemo to raditi ispravno. Vjerujem da to vrijedi za sve u životu. Mnogi zasposlenici zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj su sanitarni inženjeri koji već sada provode uzorkovanje na korona virus te različite analize dokazivanja priutnosti istoga, poput PCR-a. Osim toga, sanitarni inženjer (tehničar), može kao i medicinska sestra provoditi cijepljenje pod nadzorom i odgovornošću liječnika, a što može uvelike rasteretiti pritisak na liječnike obiteljske medicine.
Kako se nosiš sa svim aktualnim mjerama i kako je studirati u ovo neobično vrijeme? Što je po tvom mišljenju postalo „novo normalno“?
Najviše sam zahvalna što baš u ovo vrijeme kada mnogi ne mogu vidjeti svoje obitelji, ja ipak živim sa sestrom. Nedostaju mi ostali članovi obitelji, to svakako, ali i jedna sestra čini toplinu doma. Puno toga se promijenilo, vjerujem da smo mi mladi promjenu ponajprije osjetili u faktoru druženja. Sad se opet vraćamo na ono doba u djetinjstvu kad smo samo stajali na ulici i pričali, nismo sjedili u kafićima ili koristili dostupnost različitih zabavnih sadržaja u shopping centrima, kinima, sportskim objektima i dr. Srećom, informatička tehnologija omogućila nam je jednostavnu i financijski relativno pristupačnu komunikaciju video pozivima pa tako, barem virtualno, možemo provoditi vrijeme s obitelji i prijateljima. Kako sam često u šetnji jer imam psa, primjetila sam puno veći broj osoba koje se rekreativno bave sportom, ali i roditelja s djecom u parkovima. Što se tiče studiranja, moram primjetiti da je unatoč naporima profesora i studenata te cijele administracije koja stoji iza sustava obrazovanja, kvaliteta sustava podučavnja i izvršavanja obveza studija ipak nešto drukčija. Neupitno je da iza toga stoji prednost socijalnog kontakta. Naime, potpuno je drugačiji osjećaj kad profesor prilikom kontakne nastave za vrijeme predavanja uoči ako je studentima nešto nejasno ili izrazito zanimljivo pa predavanje prilagođava potrebama studenata u danom trenutku. Sve to još uvijek postaje „novo normalno“ kao i pravilno nošenje zaštitinih maski za lice, novo rukovanje, koje je čak i simpatično, a i zasigurno higijenski prihvatljivije, druženje preko video poziva te rad od kuće. Svakim danom dostupan nam je sve veći broj novih aplikacija koje nam olakšavaju svakodnevne aktivnosti, a internet je pun „how to do“ videa kojima ljudi pronalaze rješenja za poslove onih djelatnosti koje su bile ili još uvijek jesu privremeno obustavljene pomoć za radnje koje su bile – različiti popravci kućanskih uređaja, odštopavanje odvoda, šišanje, šivanje, pripremanje novih obroka i sl. Prilagođavamo se iz dana u dan. Gledano evolucijski, to je za čovječanstvo staro normalno.
Svjedoci smo pojave raznih neprovjerenih informacija povezanih s bolesti COVID-19, a koje često zbunjuju građane. Zašto je važno znati kako prepoznati pravovaljanu informaciju?
Točno, u doba pandemije koronavirusa potrebno je osvrnuti se na drugu pandemiju koja potresa svijet, a to je infodemija. U vremenu u kojemu su informacije sve dostupnije, mnogima je teško razlučiti koje držati točnima i komu vjerovati. Od pojave virusa slušali smo i čitali o različitim mišljenjima koje su na društvenim mrežama mahom iznosili mnogi koji po svom zanimanju i struci nisu kompetentni iznosti stavove temeljene na površnom informiranju dovodeći u opasnost sve koje pozivaju da slijede njihove primjere. Takve neprovjerene informacije i činjenica da je Republika Hrvatska bila heroina prvog vala korone, mnoge su nagnale da se ne pridržavaju osnovnih mjera, a to je održavanje tzv. socijalne distance, pravilno nošenje zaštitne maske za lice te redovito pranje ruku. Takvim ponašanjem izravno smo ugrozili živote naših sugrađana povećanjem vjerojatnosti širenja zaraze, a neizravno narušavanjem kvalitete života svakog građanina produbljujući nastalu situaciju. Budući da lijek za bolest COVID-19 nije otkriven, kao jedino rješenje nameće se trenutačno najaktualnija tema – cjepivo.
Gdje provjeriti pravovaljane znanstvene informacije o virusu i cjepljenju?
Aktivnim djelovanjem na ispitivanju i dokazivanju informacija o novom virusu, farmaceutske tvrtke brzo su odgovorile proizvodnjom cjepiva od kojih je nekoliko već stavljeno na tržište i brojni su već primili prve doze istih. Republika Hrvatska je također već naručila cjepiva različitih proizvođača, a više informacija o naručenim cjepivima, o tome tko ostvaruje pravo prednosti u primanju cjepiva, gdje će se cjepljenje provoditi te koje su rizične skupine, i koji su načini procijepljivanja i praćenja sigurnosti cjepiva mogu se naći na službenoj stranici Vlade Republike Hrvatske o korona virusu – https://www.koronavirus.hr/ te na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – https://www.hzjz.hr/.
Unatoč činjenici da nam je doba infodemije donijelo bujicu netočnih informacija, novonastale okolnosti ujedinile su znanstvenu zajednicu i osigurale otvoreni pristup znanstvenim radovima. Tako su svi radovi vezani uz temu COVID-19 javno dostupni kako za medicinske djelatnike i znantsvne istraživače tako i za svu zainteresiranu javnost. Popis baza stručnih i znanstvenih radova otvorenog tipa koji obrađuju problematiku cjepiva i cjepljanja u svrhu sprječavanja zaraze virusom SARS CoV-2 možete pronaći na poveznici.
Iz tvoje perspektive, zašto smatraš da je važno cjepiti se protiv bolesti COVID-19?
Da bi cjepivo bilo učinkovito potrebno je procijepiti što veći dio populacije kako bi se postigao tzv. kolektivni imunitet. Slijedom toga pojavile su se brojne teorije o prisilnom procijepljivanju, čipiranju i cjepivu koje uzrokuje neplodnost. Život kakav danas živimo ne bi bio moguć bez cjepiva koja su do danas proizvedena i aktivno se koriste. U Hrvatskoj djeca do osmog razreda osnovne škole prime cjepiva protiv 11 različitih virusnih oboljenja. Takav program zaštitio je djecu i druge građane Republike Hrvatske od bolesti koje mogu biti životno opasne ili uvelike narušiti kvalitetu života kao što su ospice, poliomijelitis, hripavac u djece, tuberkuloza i druge. Upravo redovitim procijepljivanjem kolektivni imunitet zaštitio je one koji iz opravdanih zdravstvenih razloga nisu smjeli primiti cjepivo, a to su imunokompromitirane osobe i osobe alergične na pojedine elemente cjepiva.
Iako stava da su prednosti cjepljenja u odnosu na potencijalne neželjene reakcije višestruke, namjera mojih odgovora nije nametnuti mišljenje nego potaknuti studente koji kao dio akademske zajednice predstavljaju buduće naraštaje znanstvenika, da osvijeste vlastitu društvenu odgovornost i da se pravovaljano informiraju te na znanstveno utemeljinim činjenicama donesu osobnu odluku o cjepljenju. Jedino tako moguće je zaštiti najugroženije i osigurati povratak na staro normalno.
I za kraj, ako nam možeš reći, što bi izdvojila kao najpozitivnije što ćeš zapamtiti iz cijele ove situacije?
Kako se cijeli znanstveni svijet usmjerio istraživanju mogućnosti borbe protiv širenja aktualne zaraze, svi smo bili svjedoci nevjerojatno brzog odgovora prirode na uvođenje potpune karantene. Smanjenom gustoćom prometa općenito, ograničenjem rada industrijskog sektora, cijeli svijet je svjedočio „oporavku“ rijeka i mora te su mnogi nakon dugo vremena po prvi puta mogli udahnuti svježi zrak u centrima gradova. Po prvi put sam u Rijeci osjetila miris mora s prozora stana i zaista sam u tome uživala. Vjerujem da je to bio „kratki pogled u budućnost“ ako se potrudimo zaštititi okoliš. Osim toga, u nepredvidivim i stresnim situacijama koje smo proživjeli, naročito stanovnici mjesta koji su ove godine bili dodatno pogođeni prirodnim nepogodama poput potresa i poplava, pokazalo se još jednom koliko ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći potrebitima. Još bih htjela pohvaliti i studente Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji su se odazvali pozivu za volontiranje pri KBC-u Rijeka i NZZJZ Primorsko-goranske županije te izravno pomažu zdravstvenim djelatnicima u rasterećenju zdravstvenog sustava, a time i neizravno ostalim sugrađanima olakšavaju pristup redovitoj zdrastvenoj skrbi. Koliko god u pojedinim trenutcima bilo teško jer svatko je ponaosob zaokupiran studentskim, poslovnim ili privatnim poteškoćama, mišljenja sam da objektivnim sagledavanjem cjelokupne slike trebamo prihvatiti da smo svi u tome skupa i da uvažavanjem potreba jedni drugih i poštivanjem uputa nadležnih tijela, počevši najprije od sebe, možemo doprinjeti umanjivanju posljedica trenutačne situacije.
